U paklu ovisnosti: Rezao se staklom na pozornici, a iz injekcije kojom je ubrizgavao heroin štrcao je krv po zidovima!

Od ljepila za tapete, marihuane i kolačića od hašiša, preko kokaina, LSD-a i meskalina, do više ili manje čistog heroina, vjerojatno ne postoji droga koju “kum punka” Iggy Pop nije pokušao ušmrkati, progutati, polizati ili ubrizgati. Onako omamljen, kakav je bio veći dio života, činio je kojekakve gluposti: rezao se staklom na stageu (“Uživao sam u boli. Zbog nje sam se osjećao živim!”), vadio penis u javnosti (“Kad god bih se ‘urokao’, imao sam potrebu pokazati ga svijetu!”), sudjelovao u barskim makljažama (“Zvuk loma vilice neobično je ugodan. Podsjeća me na veselo pucketanje logorske vatrice!”). U početku je drogu smatrao sredstvom za širenje čovjekove svijesti. Tako je, primjerice, svojedobno izjavio: “Kad sam uzeo DMT, vidio sam Budu. Uzeo me u naručje i tiho mi pričao. U jednome božanskom trenutku, spoznao sam tajnu univerzuma… A onda sam se onesvijestio”. Kasnije je postalo gadno. Doista gadno.

Vjerojatno najmračniji period bio je konac sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je s ostalim članovima grupe “The Stooges” živio u unajmljenoj kući u Detroitu. Trošnu baraku koja nije imala tople vode, ali je zato imala žohara, i to u izobilju, momci su nazivali “Kućom zabave”. U pauzama od pisanja stihova i skladanja pjesama, ondje su se zabavljali ubrizgavajući heroin u žile – teški ovisnici, trošili su više injekcija od Florence Nightingale. Stvari su, međutim, izmaknule kontroli.

Evo što je o tim danima ispričao Ron Asheton, jedini član banda koji se nije drogirao: “Iggy i ostatak ekipe ponašali su se kao životinje. Vršili su veliku nuždu na trijemu, jedni pred drugima. Gotovo da nisu jeli ni spavali, a osjećaj beznađa sve se dublje uvlačio u njih. Kako bi ih trgnuo, Iggy je uveo novu ‘zabavu’: iz injekcija kojima su ubrizgavali heroin štrcali su krv po zidovima. Bilo je to uistinu odurno, ali na neki način i fascinantno. Kako je krvava mrlja rasla, sve je više podsjećala na nekakav poremećeni mural Jacksona Pollocka. Da sam bio pametan, trebao sam fotografirati to čudo i prodati ga za masne pare!”.

Piše: Lucija Kapural


Komentari