Ako mislite da je grob najslavnijeg dramatičara smješten u Westminsterskoj opatiji odnosno na nekom grandioznom mjestu, griješite. Smješten je u ni po čemu toliko posebnoj lokalnoj crkvi Svetog Trojstva u Stratfordu u današnjem istočnom Londonu. Upravo je njegov grob razlog zašto ovdje svake godine dolaze rijeke turista, a zbog čega je ova crkva jedna od najposjećenijih u Engleskoj.
Prokletstvo na nadgrobnoj ploči!
Shakespeare je umro je 1616. godine, nakon čega je pokopan u spomenutoj crkvi. Zanimljivo je da na njegovom grobu nema velikih riječi tek samo prokletstvo kojim se nastoje obeshrabriti svi oni koji bi se usudili dirnuti u njegovu grobnicu. Na prvi pogled ovako prokletstvo djeluje neshvatljivo, ali ako stavimo priču u povijesni kontekst uočit ćemo da je imao više razloga za takvo što. U ono vrijeme pljačke grobova su bile česte pa nije bilo baš sigurno da će ostaci neke osobe mirno počivati u vječnosti. Trijumfalni lovovi na glave poznatih nisu bili ništa neuobičajeno. Osim toga, bilo je uvriježeno da obitelji nakon izvjesnog vremena premještaju kosti pokojnika kako bi napravile mjesta za pohranu novih ostataka. Stare kosti bi se tada spremale u kosturnicu, koja se nalazila u posebnoj prostoriji crkve zajedno s brojnim drugim odbačenim i zaboravljenim kostima.
O Shakespeareovom grobu sačuvane su brojne legende, a jedna od njih je zabilježena u priči iz 1879. godine. Prema toj priči objavljenoj u časopisu Argosy, liječnik dr. Frank Chambers tražio je od svojih suradnika – pljačkaša grobova, a koji su ga opskrbljivali svježe umrlim tijelima, da mu donesu glavu velikana Shakespearea, a pri tome im je obećao ogromnu nagradu. Shakespeareova glava je, sudeći prema priči, završila ubrzo u rukama naručitelja. Pljačka se, navodno dogodila još davne 1794. godine, a dr. Chambers je u tu svrhu platio suradnicima nešto manje od onoga što bi danas iznosilo 60 000 američkih dolara.
Nekoliko godina nakon izlaska priče o krađi Shakespearove lubanje, priča je dobila svoju nadopunu u kojoj se liječnik odlučio riješiti književnikove lubanje, pa je zatražio jednog od svojih pljačkaša da je vrati. Ovaj je navodno lubanju pohranio u kripti druge crkve. Arheolozi su se uputili u drugu crkvu svetog Leonarda u selu Beoley u Worcestershireu gdje je prema legendi završila književnikova glava, i u jednoj kripti su našli doista neidentificiranu lubanju. Međutim, pokazalo se da je riječ o ženskoj lubanji staroj oko 70 godina.
Odobreno istraživanje grobnice neinvazivnom metodom
Zapravo već dugi niz godina arheolozi i drugi stručnjaci pokušavaju dobiti odobrenje od crkve Svetog Trojstva u Stratfordu za istraživanje grobnice. Svi njihovi zahtjevi su redom odbijeni, a kao argumentacija za odbijanje naveden je nadgrobni natpis pisca kojim je on jasno dao do znanja da ne želi nikakvo uznemiravanje. Ipak nakon više od 400 godina crkva je dozvolila neinvazivan eksperiment s radarom. Radar radi na principu ultrakratkih elektromagnetskih valova koji se reflektiraju o čvrste površine. Primljeni signali se kasnije vraćaju u prijemnik. Ova metoda neće proizvesti sliku predmeta već će samo ukazati na postojanje struktura. Analiza grobnice pokazala je da je u njenom gornjem dijelu, na kojem je Shakespearu bila položena glava, došlo do poremećaja u samom nalazu, a što bi moglo upućivati da je glava zbilja ukradena. Upravo zbog radara se priča s kraja 19. stoljeća danas počinje promatrati drugim očima. Naime u priči o ukradenoj glavi književnika se donose pojedinosti koje su do danas bile praktično nepoznate, a to je primjerice plitkost ukopa, što je samo plus vjerodostojnosti priče o krađi. Arheolog Kevin Colls sa Sveučilišta Staffordshire također smatra da se ove nove spoznaje idealno nadopunjuju s pričom iz 19. stoljeća i potvrđuju krađu književnikove glave. Tako se od 23. ožujka 2016. Shakespearova glava i službeno smatra ukradenom. No, ne slažu se svi s njim.
Istovremeno je kolala, i još kola, priča koja kaže da slavni književnik nije ovdje uopće pokopan. No, dokumentacija koja se čuva u samoj crkvi s dugom tradicijom toj priči proturječi. Zahvaljujući provedenom ispitivanju grobnice radarom neka pitanja su zatvorena, no velik broj njih je i dalje otvoren.
Piše: Sonja Kirchhoffer
