Radiodonti, izumrli člankonošci iz razdoblja kambrija, bili su najraniji poznati veliki grabežljivci na našem planetu. Predvođen paleontologom Johnom Patersonom, tim britanskih i australskih stručnjaka nedavno je otkrio da su ovi morski gorostasi imali nevjerojatno sofisticiran vidni aparat.
Analizirajući fosilizirane ostatke vrste Anomalocaris briggsi, zaključili su da je ova životinja prije više od pet stotina milijuna godina razvila tzv. kompozitne oči, sastavljene od većeg broja heksagonalnih leća. Drugim riječima, imale su iznimno oštar vid, što je po svoj prilici bila prilagodba za život u mračnim morskim dubinama. Ovo stvorenje, koje je živjelo više od tisuću metara ispod morske površine, svijet oko sebe gledalo je na sličan način kao što to čine današnji rakovi, pčele i vilinski konjici.
Osim golemih očiju pričvršćenih na tankim drškama, njegovu zastrašujućem izgledu doprinosili su dugački ekstremiteti pomoću kojih je hvatalo plijen te okrugla usta puna oštrih zuba. “Pojava kompleksnih vizualnih sustava potaknula je evolucijsku utrku između predatora i plijena te pomogla stvaranju bioraznolikosti i ekoloških interakcija kakve danas poznajemo”, ispričao je Paterson.
Jedinka koju su kolege i on analizirali pronađena je u zaljevu Emu na australskom otoku Kangaroo te predstavlja jedino sačuvano oko nekog radiodonta. Dugački nekoliko metara, oštrovidni i iznimno pokretljivi, pripadnici vrste Anomalocaris briggsi u svoje su vrijeme bili moćni predatori. “Kako su ove životinje rasle, broj leća u njihovim očima se povećavao, baš kao i kod mnogih današnjih člankonožaca”, ispričao je Greg Edgecombe, paleontolog zaposlen u londonskom Muzeju prirodne povijesti. “To je golem evolucijski skok u odnosu na primitivne oči njihovih prethodnika”.
Piše: Lucija Kapural
