Stravični snježni čovjek – mit ili stvarnost?

Nema nepobitnih dokaza. Nema nalaza lubanja ili kostiju. Nema grobova. Nema jasnih fotografija. Unatoč tome, o divljemu snježnom čovjeku već stoljećima se raspredaju najfantastičnije priče. To je, dakako, crveni medvjed! Ne, to je majmun! Možda čovjek, kakav odmetnuti razbojnik? Ili pak posljednji neandertalac, zaostao na putu evolucije? Tko ili što je snježni čovjek? I postoji li on uopće? Znanstvenici su skeptični – istraživanje takvih bića prepuštaju kriptozoologiji, pseudoznanstvenoj disciplini koja traga za nepoznatim životinjskim vrstama. Takva sumnja ne postoji kod Tibetanaca, Kašmiraca, Nepalaca ili prostodušnih himalajskih vodiča šerpa. Jeti postoji u njihovim vjerovanjima, sagama, mitovima i legendama, kao i uzbudljivim kazivanjima oko vatre, dok se, ispunjeni tjeskobom, krijepe jakom himalajskom rakijom zvanom arak. On je tu, u studenoj pomrčini, iza prve nepristupačne stijene. Čeka. I vreba. Tibetanci ga nazivaju Mi-go (“prljavi čovjek”), Nepalci su mu dali ime Metoh kangmi (“smrdljiva nakaza”), Kinezi se groze krvoločnog Yerena (“riđi demon”), a u SAD-u poznat je kao Bigfoot (“veliko stopalo”) ili Sasquatch (“šumski čovjek”). Svjedočanstva o susretu s dlakavim čovjekolikim stvorom stara su stoljećima. Spominju ga Plinije Stariji i Herodot; indijanska plemena klanjala su se totemu dlakavog gorostasa mnogo prije dolaska bijelog čovjeka u Novi svijet; Gilgamešev drug Enkidu neobično nalikuje Bigfootu… Gdje prestaje mit a počinje stvarnost?

Vjerojatno najrazvikaniji od ovakvih čovjekolikih nakaza jest Jeti, stanovnik snijegom okovanih Himalaja. Jedno od najranijih izvješća o snježnom gorostasu na zapad je stiglo 1832., kad je B. H. Hodgson detaljno opisao susret s neobičnim stvorenjem u sjevernom Nepalu: “Preda mnom je stajao tri metra visok stvor čunjaste glave, prekriven gustom smeđom dlakom. Od straha sam umalo izgubio svijest”. Možda najjači dokaz u prilog postojanju snježnog čovjeka jest skalp koji se čuva u budističkom samostanu Pangboche. O njegovom postojanju 1953. je izvijestio “Daily Mail” a, na inzistiranje slavnog Edmunda Hillaryja, velikodušni lame ustupili su ga znanstvenicima za proučavanje. Rezultati do kojih su došli bili su zapanjujući: pokazalo se da 350 godina star skalp ne potječe ni od jedne poznate životinjske vrste!

Godine 1958., na drugoj strani svijeta, otkriveno je još “dokaza” o postojanju gigantskog stvorenja. Skupina izletnika u Humboldt Countyju u Kaliforniji pronalazi otiske divovskih stopala, a jedan će novinar skovati naziv koji se otad koristi kao drugo ime ovog čudovišta: Bigfoot. Desetak godina kasnije, Robert Patterson je u području Bluff Creeka fotografirao čudno dlakavo stvorenje. Snimka je izazvala senzaciju, premda je dio znanstvenika tvrdio da se radi o običnom medvjedu s teškim kožnim oboljenjem.

Piše: Lucija Kapural

Komentari