Prokletstvo Lokruma: Priča o izdaji, ludilu i smrti

“Ne uzimaj ništa s Lokruma, čak ni kamen s puta. Ono što odneseš s otoka, donijet će ti nesreću” možda vam je savjetovao kakav stariji Dubrovčanin. Ako ste ga blijedo pogledali, po svoj prilici niste čuli za lokrumsko prokletstvo. Priča o njemu počinje na dan sv. Benedikta, davne 1023. godine. Vatrena stihija toga je dana progutala većinu dubrovačkih drvenih kuća, a prestrašeni stanovnici zavjetovali su se kako će izgraditi samostan na Lokrumu ako se vatra ugasi. Tako je i bilo. To velebno zdanje, crkvu Svete Marije, preuzeli su benediktinci, koji na otoku nedugo potom otvaraju jednu od najstarijih ubožnica na svijetu. Pripadnici toga moćnog reda otok su pretvorili u raj na zemlji, no Dubrovčani su s vremenom zaboravili na njihova dobročinstva. Našavši se u financijskom škripcu, gospari su koncem 18. stoljeća odlučili iznajmiti Lokrum Francuzima. Ovi su postavili uvjet: da se benediktincima oduzme sve što imaju. Pripadnici reda bili su prisiljeni oprostiti se od svoga višestoljetnog doma. Godine 1798., odslužili su posljednju misu u crkvi Svete Marije. Prema predaji, nakon toga su navukli kapuljače preko očiju, zapalili voštanice, okrenuli ih naopako te triput u povorci obišli otok, opraštajući se s njim. Uz molitvu, izgovorili su sudbonosne riječi: “Neka je proklet svatko tko pribavi Lokrum za osobno uživanje!”.

Pet godina kasnije, dubrovačka vlada prodaje otok privatnicima, a prokletstvo počinje. Gradski vijećnici Sorkočević, Gučetić i Pucić, koji su bili zaduženi za procjenu vrijednosti otoka, jedan za drugim su skončali na nemile načine. Sorkočević se bacio kroz prozor s trećeg kata svoje palače, Gučetić se utopio u moru blizu Lokruma, a Pucić se objesio na tavanu svoje kuće. Vlasnik otoka, bogati dubrovački kapetan Tomašević, preko noći je pao na prosjački štap. Sljedeći vlasnik, Jakopović, utopio se nakon što je iznenadan nalet vjetra prevrnuo njegov čamac. Otok je potom kupio nadvojvoda Maksimilijan, brat cara Franje Josipa I, vjerujući kako će ondje, u idiličnom okruženju, uživati s obožavanom suprugom Charlottom. Nije bilo suđeno. Upravo s Lokruma Maksimilijan je zaplovio u daleki Meksiko. Ondje su ga uhapsili, mučili i strijeljali. Charlotta se vratila na Lokrum, jedva preživjevši brodolom, da bi nedugo potom skončala od vlastite ruke, posve pomračenog uma.

Sljedeća žrtva bio je kralj Bavarske Ludvig II. Nakon ljetovanja na Lokrumu, saznao je da ga je bavarski ministarski savjet proglasio ludim i zbacio s prijestolja. Našli su ga mrtvog u jezeru kraj njegova imanja, a pretpostavlja se da se ubio. Kao vlasnik Lokruma naslijedio ga je sin jedinac Rudolf, a ljetopisci tvrde da se zemlja zatresla a more uznemirilo kad je ovaj kročio na otok. Njegov nelijepi kraj dobro je poznat: nakon što je, lud od ljubomore, ubio ljubavnicu Mariju Večeru na krevetu s prekrivenom ružama, Rudolf si je pucao u glavu. I napokon, dolazi godina 1914. Habsburški prijestolonasljednik Franjo Ferdinand i njegova supruga Sofija spremaju se provesti ugodno ljeto na Lokrumu. Ipak, najprije odlaze u obilazak svoje anketirane Bosne. U Sarajevu ih je dočekao Gavrilo Princip, a svi znamo kako je ta priča završila…

Piše: Lucija Kapural

Komentari