Chopin nakon susreta s budućom nevjenčanom suprugom: “Je li ovo uopće žensko?!”

“Kape dolje, gospodo, evo genija!” uskliknuo je Robert Schuman nakon prvog susreta s glazbom Frédérica Chopina (1810. – 1849.), tehnički zahtjevnim djelima otmjeno suzdržane osjećajnost. Njegovo mišljenje o poljskom skladatelju s pariškom adresom dijelila je većina suvremenika, a Chopin je u povijesti zapamćen kao jedan od rijetkih glazbenika čiji je opus u cijelosti posvećen isključivo glasoviru. Niti jedan skladatelj romantizma, osim možda Franza Liszta, nije tako dubinski osjećao spomenuti instrument. Premda vješt improvizator, skladao je teško i mučno, a svaki notni zapis podvrgavao je dugomu, minucioznom cizeliranju. Drugim riječima, bio je rob vlastitog perfekcionizma. To nije bio jedini njegov problem. Priznanje i slava nisu mu donijeli sreću, naprotiv. Gotovo patološki introvertiran, grozio se neželjene pažnje, a intimno se veći dio svoga kratkog života osjećao neshvaćenim i osamljenim. To se promijenilo nakon što je  upoznao šest godina stariju George Sand.

Pravim imenom Amantine Aurore Dupin de Francueil, književnica iz aristokratske obitelji malo je koga ostavljala ravnodušnim. Ekscentrična i jezičava, ova gorljiva feministkinja bila je ikona među Parižanima progresivnih društvenih stavova. Oni nešto konzervativniji smatrali su je pak moralnom nakazom. Mišljenje potonjih isprva je dijelio i Chopin. Nakon što ga je kolega Liszt upoznao sa Sand, boemkom sklonom promiskuitetu, vulgarnom humoru i provokativnom kršenju konvencija, bio je zgađen. Osobito ga je živcirala činjenica da jedna dama nosi mušku odjeću, šiša se na kratko, puši kao Turčin te se svima obraća s “ti”. Nagnuvši se prema prijatelju, Chopin je prezrivo šapnuo: “Je li ovo uopće žensko?!”. Do kraja večeri, dramatično će promijeniti mišljenje, a nakon nekoliko dana bit će do ušiju zaljubljen u neobičnu ženu. Sand, iskusna zavodnica, na njemu je, naime, primijenila svoje najubojitije oružje – inteligenciju. Opčinjen njenom rječitošću i ekstrovertiranošću, osobinama koje su mu samome itekako nedostajale, upustio se u vezu s najbolje plaćenom pariškom spisateljicom. U desetak godina, koliko je ljubav potrajala, Sand će mu, osim ljubavnice, biti prijateljica, muza, bolničarka i zamjenska majka. Chopinovo krhko zdravlje, dodatno pogoršano iscrpljujućim skladanjem, prisililo ju je da svako toliko bdije nad njegovim krevetom. Nije poznato zašto je ostavila svoga “poljskog anđela”, kako mu je tepala, no mnogi biografi vjeruju kako je izgubila strpljenje za vječnog bolesnika. Izgubivši ljubav svoga života, skladatelj je izgubio i volju za životom. Umro je nekoliko mjeseci nakon prekida s George Sand, u trideset devetoj godini. Žena koju je obožavao nije mu došla na sprovod.

Piše: Lucija Kapural

Komentari