Ljudi su danas opsjednuti higijenom tijela barem u razvijenim dijelovima svijeta. Kada razmislimo o svojim higijenskim navikama teško nam je zamisliti da se svojevremeno visoki društveni slojevi nisu uopće prali. Ovdje donosimo kratki pregled razvoja osobne higijene u kojem je vidljiv promjenjiv obrazac ljudskog ponašanja u tom smislu.
U grčko-rimskim kupalištima mogli ste dobiti masažu, odraditi frizera…
Za razliku od kasnijih povijesnih razdoblja Grci i Rimljani su bili poznati po svojim kupalištima. Kupališta su bila prilično brojna i kompleksna svojom strukturom jer su sadržavala niz prostora različite namjene s više bazena s različitim rasponom temperatura vode. Kada biste došli u kupalište imali ste, kao i u suvremenom svijetu, područja predviđena presvlačenju i ormariće u kojima ste mogli ostaviti svoju odjeću. U sklopu kupanja mogli ste, naravno, ovisno o svojoj imućnosti priuštiti si masaže, vježbanje, mogli ste jesti i piti, posjetiti lječnika, frizera i izvaditi zub. Općenito gledano higijena je u antici bila na visokom nivou. Kupališta su bila mjesto socijalizacije i svakodnevno su se prakticirala. Ukoliko ste se odlučili za vježbanje, naravno, ako niste bili previše lijeni, svoja bi nauljena tijela nakon vježbe prvo očistili strigilom kako bi skinuli prljavštinu te bi tek nakon toga ulazili u kupku. Kupke su bile grijane zahvaljujući sustavu hipokausta koji je zagrijavo vodu, ali i kuće. Rimljani su imali kanalizaciju, javne i privatne toalete, a umjesto toaletnog papira koristili su zajedničku spužvu koja se ispirala nakon upotrebe. Vjerojatno su zbog takvog korištenja spužve, uz toalete imali odvode kroz koje je protjecala voda kako bi se spužve mogle oprati. Ovakav standard života nije dosegnut sve do 20. st.
Srednji vijek i kupališta slična javnim kućama
Osobna higijena postojala je i u srednjem vijeku i svodila se najčešće na čišćenje ruku i lica. Srednjovjekovni pisci preporučavali su kupanje pri čemu su smatrali da nisu sva godišnja doba jednako pogodna za kupanje. Tako su smatrali da treba izbjegavati kupanje ljeti. Bogatiji su društveni slojevi koristili drvene kade za kupanje koje bi ponekada imale tkaninu nalik na šator, a pored kade su bili vrčevi s vrućom vodom. John Russell u svojoj knjizi nazvanoj “Knjiga o njezi” (The Book Of Nurture) naveo je načine na koje su, sredinom 15. st., sluge pripremale kupke za svoje gospodare. Da bi pripremili sve za kupanje gospodara morali su slijediti upute. Prvo su morali objesiti plahte iznad kade, pripremiti više spužvi za kupanje, paziti da prostor bude zatvoren tako da onaj koji se kupa ima osiguranu privatnost. Trebali su pripremiti i lavor pun pofurenog svježeg bilja i oprati tijelo svog gospodara spužvom. Tijelo se kasnije trebalo isprati ružinom vodicom, a ako je gospodar bio bolestan trebalo je u kupku staviti ljekovito prokuhano bilje poput kamilice i drugog. Kmetovi su ujutro prali ruke i lica. Postojale su i upute kod pretjeranog znojenje pa se tako u 12. st. spominje da se zbog znoja tijelo brisalo krpom umočenom u vino u kojem su kuhani listovi borovnice. Preporučavalo se brijanje i pranje kose barem jednom u tri tjedna, s vodom u koju su dodani biljni pripravci. Iako se javno kupanje obično ne povezuje sa srednjim vijekom kupališta su i dalje postojala. U Parizu je bilo više desetaka javnih kupališta koja su bila smještena uz pekarnice kako bi se iskoristila toplina koja je dolazila iz njihovih peći i zagrijavala vodu. Naravno, da te kupke nisu bile sofisticirane kao u antičkog svijeta. Postojala su i određena pravila, prema kojima bi osoba koja dolazi na kupanje morala dolaziti na tašte i prije toga nije smjela imati spolne odnose. Takva su kupališta bila popularna i dobro posjećena. No, kako su se muškarci i žene kupali zajedno, zabilježeno je da ukoliko se netko kupao u prisutnosti osobe suprotnog spola morao je nakon toga tri dana postiti. Naravno, to nije vrijedilo za sva kupališta jer su neka stekla reputaciju sličnu javnim kućama. Krajem srednjeg vijeka dolazi do zatvaranja kupališta zbog širenja zaraznih bolesti. U srednjem vijeku, unatoč prevladavajućem mišljenu, vodila se briga o osobnoj i javnoj higijeni. Naravno, razina brige bila je određena razinom imućnosti, društvenog statusa i osobnih sklonosti, kao i u većini drugih razdoblja povijesti.
Luj XIV. okupao se dva puta u životu
Krajem srednjeg vijeka i u rano moderno doba situacija se jako promijenila. Kupališta su bila zatvorena i kupanje se više nije prakticiralo, barem ne u nekadašnjoj mjeri. Tako se navodi da se francuski kralj Luj XIV. okupao samo dva puta u životu, i to zato što su mu to preporučili njegovi liječnici kako bi ga prestala boljeti glava. Kako pokušaji rješavanja glavobolje nisu uspjeli Luj XIV. se nakon toga više nije nikada okupao. On nije bio jedinstven u svojim navikama, i većina ljudi iz više klase se rijetko ili pak nikada nije kupala. Povremeno su prali lica i ruke, a održavali su čistoću mijenjajući donje rublje ispod odjeće. Čistoća se povezivala s odjećom koja se nosila direktno na koži. Smatralo se da bijelo platno uklanja nečistoće tijela. Tada moderni uštirkani ovratnici i manžete, koji su se nazirali izvan vanjskih slojeva odjeće, sugerirali su čistoću tijela. Ujedno je takva odjeća pokazivala društveni prestiž jer si široki slojevi zapadnog društva tako nešto nisu mogli priuštiti. Vrijeme vladavine Luja XIV. se poklapa sa intenzivnom kolonizacijom Sjeverne Amerike. Tamošnji kolonizatori su najčešće vlažnim krpama brisali lica i ruke. Pojedinci su imali svoju burad u dvorištima, koja nisu imala svrhu čišćenja već samo osvježenja.
Većina stanovnika Londona dobila naziv “veliki prljavci”
Gradovi 18. i 19. st. bili su izuzetno prljavi. U njima je bilo previše ljudi, problem je bio i u osiguravanju dovoljnih količina vode, kao i u kanalizaciji. Industrijska revolucija samo je pogoršala situaciju. Ulice su bile prepune konjskog izmeta koji se miješao s ostalom nečistoćom. Stanovnici Londona nižih društvenih slojeva su nazivani “velikim prljavcima”. Oni su bili izloženi prljavštini na ulicama i svojim radnim mjestima, a u svojim su unajmljenim “stanovima” rijetko kada imali pristup čistoj vodi. Prali bi odjeću u prljavoj vodi, što bi samo pogoršalo postojeći smrad. Jedan je londonski kirurg, Lee Jackson, pribilježio iduće: “Kada dolaze kod mene na operaciju, uvijek moram ostaviti vrata otvorena”, misleći pri tome na pripadnike radničkog sloja. Postupno se pojam čistoće mijenjao počevši od viših slojeva te se širio na srednju klasu. U drugoj polovici 18. st. došlo je do izuma prvog modernog mehaničkog tuša u Engleskoj. Izum se sastojao od pumpe koja je potiskivala vodu u posudu koja je visjela iznad osobe koja se kupala. Krajem 18. stoljeća kupanje se među bogatašima sve više prihvaća, a u 19. st. je upravo ta briga za čistoću tijela bila pokazatelj razlike među različitim društvenim slojevima. Sredinom 19. st. periodično kupanje je postalo uobičajeno. Počinju se ponovno otvarati prva javna kupališta. Prvo je otvoreno u Liverpoolu u Engleskoj 1829. godine.
Znanstvena otkrića i moć oglašavanja
Krajem 19. st. utvrđena je poveznica između čistoće tijela i zdravlja. Robert Koch, kao i Louis Pasteur dali su značajan doprinos razvoju zapadnjačke medicine pokazavši da postoji uska veza između bakterija i virusa i razvoja bolesti. Pokazalo se da obolijevaju češće ljudi nastanjeni u prljavim gradovima izloženi izmetu životinja na gradskim ulicama, prljavoj vodi, nečistom zraku i uopće nečistoći samih ljudskih tijela. Polagano je u ovo vrijeme sapun ulazio sve više u upotrebu, barem u viših i srednjih slojeva. U Americi je do popularizacije kupanja došlo nakon Građanskog rata, tome je pripomoglo oglašavanje, putem kojega su se često reklamirale stvari poput sapuna, ali i dezodoransa. Pretpostavlja se da je pranje ruku bilo uobičajeno u većini zapadnih zemalja do 20-ih i 30-ih godina 20. st. Osnovne higijenske navike usvojene su prvo u urbanim sredinama. S razvojem tehnologije vodovodi postaju sve učestaliji u 20. st., a s tim i kupanje, u početku jednom tjedno, a kasnije ono postaje dio svakodnevice.
Danas se tuširamo više puta dnevno, no prekomjernim tuširanjem koža se oštećuje. Stručnjaci savjetuju da je najbolje se tuširati prije spavanja kako bi sa sebe sprali masnoće i prljavštinu koja se na nama skupila tijekom dana, i kako bi se tijelo opustilo i oslobodilo stresa. Stoga ne pretjerujte s kupanjem, a ako ne možete spavati, osobito ljeti, dobra kupka bi vam mogla pomoći.
Piše: Sonja Kirchhoffer
