Najveći živući lovac na naciste Efraim Zuroff smatra da sustav podizanja optužnica protiv zločinaca uglavnom ne funkcionira, jer gotovo sve zapadne demokracije pokazuju pasivnost, inerciju i sporost u svom radu. Odličan primjer toga nailazimo u slučaju Ukrajinca Jakiwa Palija koji je radio kao čuvar u “radnom” logoru Trawniki, gdje je ubijeno 6000 Židova, ali i deseci tisuća ostalih zatvorenika. Jakiw je višekratno negirao svoju krivnju rekavši da su on kao i drugi Poljaci i Ukrajinci bili prisiljeni raditi za naciste. Međutim, povijesna dokumentacija tvrdi drugačije, pa se ispostavilo da se on za radno mjesto čuvara prijavio samoinicijativno. Nadalje, kada se radni logor tijekom vremena pretvorio u logor za masovno istrebljenje, nije dao otkaz ili tražio premještaj. Gotovo svi su tamošnji čuvari bili uključeni u teroriziranje i ubijanje zatvorenika, a brojni su od njih nadzirali plinske komore.
Lažiranje životopisa
Nakon poraza Njemačke ostao je u Poljskoj, no kada ga je jedan od čuvara koji su radili s njim, izdao sovjetskim vlastima odlučio se na bijeg. Kako bi mogao otići u SAD-e lažirao je podatke za prijavu, pa je napisao da je tijekom rata radio na očevoj farmi u Piadykiju, a kasnije kao tvornički radnik. Kako mu je laž upalila, godine 1949. emigrirao je u SAD-e. Američko državljanstvo je dobio samo nekoliko godina kasnije. Tamo je za život zarađivao radeći kao tehnički crtač u njujorškom uredu Johnsona Controlsa. Godine 1993. Odjel za ljudska prava pronašao je njegovo ime u jednom nacističkom popisu, i tako je “dolijao” pred lice pravosuđa. Znalo se da je u SAD-u, i vrlo brzo je i lociran u New Yorku.
Kupnja stana od bračnog para koji je preživio holokaust
Posebno je interesantno što je američki stan kupio od židovskog bračnog para koji je preživio holokaust. Godine 2001. je, napokon, priznao da je lagao u svom zahtjevu za useljenje u SAD-e. Američko državljanstvo mu je oduzeto 2003. godine. Već iduće godine sudac Robert Owens je naredio njegovu deportaciju u Ukrajinu, Poljsku ili Njemačku, odnosno u bilo koju zemlju koja bi ga prihvatila na osnovu njegove prošlosti. Ured javnog tužitelja u Njemačkoj je konačno 2015. proveo preliminarnu istragu navevši da su dokazi kojima se raspolaže nedovoljni za podizanje optužnice. Tako je on nastavio mirno živjeti u etnički najraznolikijoj i jednoj od najopuštenijih newyorškoj četvrti za životu, u Queensu. Iako kada se saznalo za njegovu prošlost pred njegovim stanom su se redovito održavali prosvjedi, ali se on time nije zamarao te je izjavio da se na demonstracije navikao i da smatra da do njegova izručenje nikada neće doći, ali se prevario.
Deportacija na nosilima
Godine 2018. je na nosilima iznesen iz svog stana u New Yorku i deportiran u Njemačku. Njemačka je vlada pojasnila da preuzima odgovornost za ono što su nacisti u ime Njemačke počinili u Drugom svjetskom ratu, i da zbog svoje moralne dužnosti prihvaća njegovu deportaciju. Lovac na naciste Efraim Zuroff je bio zadovoljan deportacijom. Ujedno je kao jedan od najstručnijih ljudi po tom pitanju, pojasnio zašto je pravda tako spora. Za to je prema Zuroffu u konkretnom slučaju više razloga, kao prvo Nijemci nisu bili zainteresirani za Jakiwa jer nije bio Nijemac niti je bio njemačkog podrijetla. Poljaci nisu imali živih svjedoka koji bi svjedočili protiv njega, a Ukrajina je, prema istom, poseban slučaj jer tamo nitko nije procesuiran za ratne zločine u Drugom svjetskom ratu, od kada je zemlja dobila nezavisnost 1990. godine. Iznio je i mišljenje o daljnjem tijeku događaja, a prema kojem će sve ovisiti o tome kako će Njemačka tretirati radni logor u kojem je ovaj bio čuvar. Ako ga budu tretirali kao Auschwitz bit će osuđen za sudioništvo, no u protivnom do procesuiranja neće ni doći, što se, nažalost, pokazalo točnim. Nakon dolaska u Njemačku odveden je u starački dom gdje je kratko živio do kraja svojih dana, odnosno do 2019., kada je, kažu umro, prirodnom smrću.
Nedvosmislena poruka
Politika u kojoj nema volje i interesa za kažnjavanjem zločina, šalje nedvosmislenu poruku da svi oni koji su dovoljno lukavi i snalažljivi mogu proći nekažnjeno. Da pravda i pravosuđe idu ruku pod ruku zločin ne bi zastarijevao, kao što ljudi koji su ih počinili ne bi bili manje krivi ako su, između počinjenja zločina i suda, ostarjeli.
Piše: Sonja Kirchhoffer
