Zašto su stari Zagrepčani uspinjaču u šali nazivali “zapinjačom”?

Najkraća žičana željeznica na svijetu nalazi se u našoj domovini. Zagrebačka uspinjača, poveznica između Donjega i Gornjeg grada, odnosno Tomićeve ulice i Strossmayerovog šetališta, u pogon je puštena davne 1890. godine, što je čini jednim od najstarijih javnih prijevoznih sredstava u Hrvatskoj.

Za njenu gradnju zaslužan je osječki građevinski službenik D. W. Klein, a pogonsko postrojenje dobavilo je i postavilo poduzeće “Ganz” iz Budumpešte. Ovo čudo tehnike pokretali su golemi drveni zupčanici. Kako je za pogon služio parni stroj, uspinjača je bila bučna, a uz to je stvarala velike količine dima. Zanimljivo, isprva su postojali odjeljci prvog i drugog razreda, s različitim cijenama vožnje. Kad je 1929. uspinjača prešla u vlasništvo grada, ti odjeljci su ukinuti.

Godine 1934. parni pogon zamijenjen je električnim, a unatoč rekonstrukciji kolosijeka, kvarovi su i dalje bilo česti: bilo je čak slučajeva kad su putnici vlastoručno morali pogurati uspinjaču. Ne čudi stoga podatak da su stari Zagrepčani ovo prometalo posprdno nazivali – zapinjačom! Oni nešto učtiviji, o njoj su nježno govorili kao o staroj dami.

Godine 1969., iz sigurnosnih razloga, pogon je zaustavljen, a počelo je planiranje nove uspinjače na istome mjestu. Građevinske i strojarske radove izvela su zagrebačka poduzeća “Borongaj” i “Braća Kavurić” a, kao nositelj investicija, nazirao ih je ZET. Nova uspinjača svečano je puštena u pogon 1974. godine.


Od tada do danas, prolazi redoviti godišnji remont. Svladava visinsku razliku od trideset i pol metara, na pruzi duljine 66 metara, a može prevesti 28 putnika odnosno teret od osamsto kilograma. Zakonski je zaštićena kao spomenik kulture, a ujedno je riječ o jednoj od najvećih turističkih atrakcija u gradu. Premda se iz nje pruža spektakularni pogled, putnici u njemu ne uživaju dugo – vožnja traje ravno 64 sekunde!

Piše: Lucija Kapural

Komentari