Uz samuraje u japanskoj povijesti prisutne i čudesne žene ratnice

Žene u Japanu i danas se bore za svoje mjesto u društvu, i da bi bile prihvaćene moraju biti podložne, drugim riječima poslušne, što znači da svoje želje stavljaju u drugi plan i misle na kolektiv, a ne na sebe. Žena u Japanu danas u pravilu radi dok se ne uda, a nakon toga odlazi na doživotni porodiljni jer ih država ne stimulira da budu majke i uspješne žene. U suvremenom japanskom svjetonazoru to ne ide zajedno. Japanke su prema izračunu rodnog jaza koji je statistički analizirao Svjetski ekonomski forum iz 2016. godine, zauzele 111. mjesto od ukupno 145 država svijeta. Međutim, u dalekoj prošlosti žene su u Japanu mogle igrati i važniju ulogu. Zašto kažemo mogle, zato što je riječ o jednom određenom manjem postotku žena dok je većina živjela tradicionalnim podložnim životom budući da se to od njih naprosto očekivalo. No, one koje su bile plemićkog podrijetla i snažnog karaktera u povoljnim okolnostima mogle su tu svoju samostalnost i snažan karakter iskoristiti i živjeti relativno ravnopravnim životom.

Legendarna carica među prvim ženama ratnicama

Žena ratnica se zvala Onna-bugeisha, bile su to žene samuraji obučene u borilačkim vještinama te su se borile rame uz rame sa samurajima. Među prvim legendarnim Ona-bugeishama spominje se carica Jingū (2/3. st.) koja je nakon smrti svog supruga cara Chūaija preuzela prijestolje i krenula osvojiti Koreju, a što joj je navodno i uspjelo i to bez kapi prolivene krvi. Ako prihvatimo da je spomenuta carica i zaista bila ratnica i krenula u osvajanje, teško je “progutati” da je osvojila zemlju bez prolivene krvi. No, dobro. Nakon toga je još vladala 70 godina Japanom, a umrla je u 100-oj godini života. Prema danas poznatim podacima, Japan je osvojio Koreju u 4. stoljeću. Kineski i korejski izvori tog vremena spominju u zapadnom Japanu matrijarhalno društvo te zemlju Wa, kao i njihovu kraljicu koja je imala bliske veze s Kinom i Korejom. Ovi izvori ukazuju da je Japan osvojio Koreju, kao i da je žena u tim prvim stoljećima po Kr. očito imala uvaženiji položaj nego što je to bio u kasnijim razdobljima.

Oružje žene ratnice


Žene ratnice baratale su kraćim oružjem od onog kojim barataju samuraji. Glavno oružje im je bila naginata koja je bila prilagođena ženskoj manjoj visini te je ženama olakšavala održavanje ravnoteže. Među poznate Onna-bugeishe ulazi Tomoe Gozen. Za razliku od žena ratnica koje su uglavnom branile svoju obitelj, dom i čast ona je kretala u napadačke pohode. Prema jednoj legendarnoj priči ratovala je protiv ratnika klana Taira. U toj je bitci klan imao 2000 ljudi, a ona 300. Navodno je pobijedila i bila jedna od pet preživjelih nakon bitke koja se zbila 1184. godine .

Žena ratnica prvi šogun

Hōjō Masako javlja se otprilike kada i Tomoe ili malo nakon nje, ona je prva Onna-bugeisha koja je ušla u politiku. Nakon smrti svog muža samuraja postala je, kako je tradicija nalagala, budističkom redovnicom, ali se nastavila aktivno baviti politikom. Šogunski sudovi donijeli su ženama veća prava nego što je to bio slučaj ranije. Žene su mogle nasljeđivati i upravljati imovinom te odgajati djecu, u samurajskom duhu. Hōjō je navodno postala prvi šogun, odnosno vrhovni vojskovođa.

Arheologija o ženama ratnicama

Između 12. i 19. st. žene iz viših slojeva su obučavane u ratnoj vještini i korištenju naginata, prvenstveno je to bila poduka za svoju obranu i obranu domova. U slučaju pojave neprijatelja od Onna-bugeisha se očekivalo da se bore do kraja i umru s oružjem u ruci. Izvori malo govore o ovim ženama budući da je tradicionalna uloga plemičkih žena bila vezan uz domene domaćinstva i majčinstva. Ono što je sigurno da su žene ratnice postojale, i o tome svjedoče pisani izvori, iako u malom broju, no arheološka građa tome daje veću težinu. Nedavna istraživanja pokazala su da je u bitci kod Senbon Matsubarua iz 1580. godine, od analiziranih 105 tijela njih 35 pripadalo ženama. Iz tog je vremena i poznata plemkinja i pjesnikinja Mochizuki Chiyome koja je oformila kunoichi ili nindže odred ubojica i tajnih agenata iz ženskih redova. Navodno ih je bilo između 200 i 300, a u njih je regrutirala kurtizane i druge žene koje su bile spremne na rizik, a sve su one služile klanu Takeda.

Društvene promijene u Edo razdoblju

U Edo razdoblju naginata postaje simbol društvenog statusa te je sastavni dio miraza plemstva. Kasnije u Meiji razdoblju naginata postaje sastavni dio edukacije žena te se otvaraju brojne škole za poduku. U ovom razdoblju dolazi do velike društvenih promjena u statusu žena koji se znatno umanjuje. Ta je promjena povezana i s novom ulogom muškaraca koji s obzirom na dugo razdoblje mira počinje raditi druge poslove poput podučavanja i poslovanja druge vrste. Ratnica se pretvara u tihu i pasivnu, jednom riječju poslušnu ženu.

Kraj ere žena-ratnica

Bitka kod Aizua smatra se posljednjom bitkom u kojoj sudjeluje Onna-bugeishea, zvana Nakano Takeko. Bitka se odigrala 1868. godine, a u njoj je 21-godišnja djevojka zatražila nakon što je pogođena metkom u prsa da joj sestra odrubi glavu, kako joj tijelo ne bi poslužilo kao neprijateljski trofej. Navodno ju je sestra poslušala. Bio je to kraj ere samuraja, ali i žena ratnica. Vjerojatno bi ove žene ratnice bile razočarane položajem žena u suvremenom japanskom društvu gdje je ženska uloga svedena opet na pasivnu i poslušnu ženu koja mora “duboko u sebe zakopati” svoje ja.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari