Unuk crnog vrača u Bijeloj kući

Studeni 2008. Na trenutak se činilo da je riječ o sceni iz holivudskog spektakla: dvjesto tisuća ljudi u Chicagu skandira “Yes, we can!”, masa okupljena na Times Squareu u New Yorku odbrojava od deset do jedan, baš kao na dočeku Nove Godine… Ljudi u Europi, Africi i Aziji dočekuju zoru zureći u ekrane, uzbuđeni spoznajom da prisustvuju povijesnom trenutku: prvi put u američkoj povijesti, za predsjednika je izabran crnac! Barack Obama ponovno je izabran 2012. godine. Kako je počeo njegov put prema vrhu?

Rođen je 1961. godine u Honoluluu na Havajima. Premda njegovo ime na svahiliju znači “blagoslovljeni”, djetinjstvo mu baš i nije bilo takvo. Djed Hussein bio je zemljoradnik, seoski starješina i vrač u selu Nyang’oma Kogelo u kenijskoj provinciji Nyanza. Otac je čuvao koze i ovce ali je, kao talentiran učenik, dobio stipendiju za studij na sveučilištu u Honoluluu. Na fakultetu je upoznao jednako ambicioznu Stanley Ann Dunham, ljepoticu iz Kanzasa koja neobično ime duguje očevoj neispunjenoj želji za muškim potomkom. Unatoč brojnim preprekama, dvoje zaljubljenih potajice je uplovilo u bračnu luku. “Otac mi je bio crn kao noć, a majka bijela kao mlijeko. Ja te razlike nisam ni primijetio ali zbog njih bi oca u nekim državama juga objesili o prvo drvo, a majku natjerali na pobačaj i u najliberalnijim gradovima sjevera”, piše Omaba u memoarima. Kad je djevojčin otac saznao da se njegova mezimica udala za “nekog tamo Kenijca”, napisao joj je gnjevno pismo koje je završio riječima: “Razočaran sam i povrijeđen. Ne odobravam ovo!”. Na jednak je način reagirao mladićev otac, duboko uvjeren da će krv bjelkinje okaljati dičnu lozu Obaminih.

U takvim okolnostima, na svijet dolazi maleni Barack Hussein Obama II. Unatoč ljubavi prema suprugu, pritisak okoline postao je prejak pa Stanley Ann podnosi zahtjev za razvod braka prije dječakova drugog rođendana. Otac se vratio u Keniju, a Barack je ostao živjeti s majkom i njezinim roditeljima. Ponekad je bilo toliko teško da su preživljavali pomoću kupona za hranu. Stvari su krenule nabolje kad se Stanley Ann udala za Loloa Soetoroa, studenta iz Indonezije kojeg je Barack zavolio kao vlastita oca. Obitelj seli u Jakartu, a dječak dobiva polusestru Mayu, s kojom će čitav život biti iznimno blizak. Čim je krenuo u školu, svima je postalo jasno koliko je bistar i talentiran. Nizao je petice iz svih predmeta, za što se nije morao osobito truditi. Umjesto s knjigom, u to se vrijeme više volio družiti s mangupima na ulicama Jakarte. “Bio je nestašan ali izuzetno plemenit i hrabar”, ispričao je o Obami prijatelj iz djetinjstva. Dvojica dječaka uživala su u lokalnim specijalitetima kao što su pseće ili zmijsko meso, a Barack bi se svakog dana poslije škole nagradio velikom porcijom pečenih skakavaca. Nakon što je pokazao očuhu đačku knjižicu punu pohvala, za nagradu je dobio kućnog ljubimca, dražesnog majmunčića kojem je nadjenuo ime Tata.

Nakon što je majka doktorirala antropologiju, obitelj se vraća u Honolulu, a Barack kreće u prestižnu gimnaziju koju je svojedobno pohađala havajska kraljevska obitelj. Tu će se, prvi put u životu, suočiti s neprikrivenim rasizmom. Kad ga je neki dječak nazvao “coon”, pogrdnim imenom za crnca, staloženi momak izgubio je živce te drznika opalio šakom po zubima. Nažalost, to nije bio izoliran slučaj rasističkih provokacija. Utjehu je našao u košarci, u kojoj je bio toliko dobar da su mu suigrači nadjenuli nadimak “O-Bomber”, a njegov trener vjerovao je da će jednog dana biti velika sportska zvijezda.


Nakon što je maturirao kao najbolji učenik u gimnaziji, seli u Los Angeles i upisuje povijest umjetnosti na tamošnjem Occidental Collegeu. Njegovi interesi u međuvremenu su se promijenili, pa se prebacuje na Columbia University u New Yorku, gdje je 1983. diplomirao politologiju. Ambiciozni mladić nakon toga upisuje studij prava na prestižnom Harvardu, gdje će itekako ostaviti traga. Kao sjajan student, izabran je za glavnog urednika fakultetskih novina “Harvard Law Review”, najmoćnijega pravnog časopisa u zemlji. Bio je prvi crnac u povijesti koji se našao na tome odgovornom mjestu. “Sastanci uredništva bili su vrlo dinamični”,  priča jedan od tadašnjih studenata, danas profesor na Harvardu. “Odmah je bilo jasno da je Obama rođeni vođa. Znao je saslušati čovjeka, a sugovornika je uvijek gledao ravno u oči, tako da se ovaj osjećao važnim”.

Nakon što je doktorirao, seli u Chicago, gdje postaje sveučilišni profesor ustavnog prava. Preko ljeta, radio je kao vježbenik u odvjetničkoj tvrtci “Sidley & Austin”. Za mentoricu mu je dodijeljena lijepa Michelle Robinson, uz njega jedina crnkinja u firmi. Inteligentna, odrješita i tvrdoglava odvjetnica osvojila je Obamino srce, pa joj se ovaj počeo udvarati. Na njegovu žalost, Michelle se pokazala kao tvrd orah – pozive na izlaske ljubazno je ali odlučno odbijala. Obama, koji se negdje u to vrijeme počeo baviti politikom, smekšao ju je  kad je na nekom skupu odbacio kravatu, zavrnuo rukave i održao govor pun entuzijazma. Nakon što je završio, čestitala mu je i jednostavno ga pitala: “Gdje me večeras vodiš?”. Tri godine kasnije, bili su vjenčani.

U politiku ozbiljnije ulazi 1994. godine, kad postaje predstavnik u senatu države Illinois na listi Demokratske stranke. Njegovi primarni interesi u to vrijeme su bili bolja socijalna i zdravstvena skrb, jednako uvjeti školovanja za siromašne te donošenje zakona o kontroli oružja. Desetljeće kasnije, osigurat će prvi veći uspjeh na razini SAD-a: kao predstavnik Chicaga izabran je u senat Kongresa Sjedinjenih Američkih Država, pri čemu je ostvario 70% glasova u borbi s protukandidatom republikancem Alanom Keyesom. Obamin politički idealizam, posvećenost ljudskim pravima i karizmatični nastupi privukli su na njega veliku pažnju javnosti, a elokventnošću i govorničkim sposobnostima zadobio je status najvećeg osvježenja i nade Demokratske stranke. Novoizabrani senator žestoko je kritizirao Bushevu administraciju, napose odluku da Amerika zarati s Irakom. “Nisam protiv svih ratova, nego samo protiv onih glupih”, poznata je izjava na konvenciji Demokratske stranke u Chicagu.

U veljači 2007. godine, u Springfieldu u Illinoisu najavljuje kandidaturu za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Izbor mjesta nije bio slučajan, štoviše, bio je bremenit simbolikom: upravo na tome mjestu Abraham Lincoln je 149 godina ranije pozvao na ukidanje ropstva!

Piše: Lucija Kapural

Komentari