Veći dio ljudske povijesti, naši preci živjeli su nomadski, seleći se za krdima životinja koje su im bile izvor hrane, skupljajući slasne plodove, loveći ribu u brzim rijekama te tražeći privremena zakloništa u špiljama.
U jednome kratkom razdoblju, oko 10.000 godina prije Krista, došlo je do dramatične promjene. Sa završetkom ledenog doba, klima je postala toplija i suša, a time su stvoreni uvjeti za jedan od najvažnijih događaja u povijesti – otkriće poljoprivrede. Neolitička revolucija mogla je početi!
Kad je čovjek počeo saditi sjemenje, obrađivati zemlju te pripitomljavati životinje i koristiti ih u radu, promijenilo se sve. Kao prvo, pećine više nisu bile pogodne za život. Jedno od najstarijih ratarskih naselja, Catal Huyuk na području današnje Turske, svjedoči nam o nastambama prije osam tisuća godina.
Ondje je, u zbijenim zemunicama, živjelo oko pet tisuća duša. U naselju nisu postojale ulice, a u kuće se ulazilo preko – krovnih otvora. Unutar nastambi bila su smještena ognjišta i ostave za čuvanje hrane, a ispod podova pokapali su se preminuli članovi obitelji.
Zbog pouzdanije opskrbe hranom, broj stanovnika je porastao, a došlo je i do podjele poslova: kako se nisu više svi morali baviti poljoprivredom, neki su posvetili obrtima. Svaka zajednica imala je viška resursa, pa ubrzo dolazi do razmjene dobara, odnosno trgovačke aktivnosti.
Neolitička revolucija imala je, međutim, i tamnu stranu. Zbog života u zbijenim naseljima, ljudi sve češće obolijevaju. Nadalje, zajednice se sve češće međusobno sukobljavaju oko prirodnih resursa a, zbog razvoja novih oruđa i oružja, takvi sukobi postaju sve krvaviji.
Piše: Lucija Kapural
