Priča o vojnom zrakoplovu B-17F istodobno je zastrašujuća i fascinantna. Započela je u srpnju 1942. godine, kad je letjelica serijskog broja 41-24521 isporučena američkoj vojsci. Bombarder “Black Jack”, kako su mu tepali, bio je jedna od prvih “letećih tvrđava” izgrađenih u Boeingovoj tvornici tijekom Drugoga svjetskog rata, što ga je činilo ponosom američkih trupa.
U rat na Pacifiku uključio se u rujnu te godine, kao dio 63. bombarderske eskadrile smještene u Port Moresbyju na Papui, zapadnom dijelu Nove Gvineje. Sudbina ga je dostigla u srpnju 1943. godine kad je, nešto iza ponoći, krenuo u napad na teško utvrđenu japansku vojnu bazu Rabaul na otoku Novoj Britaniji.
Let je bio problematičan od početka, zbog neispravnih motora na desnom krilu, ali je posada uspjela izvršiti misiju. No, kad su krenuli nazad, uletjeli su u stravičnu oluju. S dva motora u kvaru, brzo gubeći gorivo, pokušali su aterirati na plitki greben u zaljevu Milne. Vjetar je, međutim, bio odveć snažan. Nekim čudom, posada se uspjela izvući prije nego što je avion završio na morskom dnu, gdje će duge četrdeset tri godine čekati da ga otkriju trojica australskih pustolova.
Unatoč grubom padu, leteća tvrđava i danas je izvrsno očuvana, pa pruža uzbudlljiv prizor za ronioce. U društvu brojnih riba, oni dovoljno hrabri mogu razgledati kokpit i kupole s topovima, a budući da su sjedala sačuvana, uz malo mašte moguće je zamisliti posadu na svojim mjestima.
Piše: Lucija Kapural
