Jeste li čuli za kravlje cipele? Priča o njima ima korijene u jednom od romana Arthura Conana Doylea o slavnom detektivu Sherlocku Holmesu. Ako vas zanima koja je to točno veza između Doyleova romana i kravljih cipela, kao i što su to uopće kravlje cipele, pridružite nam se u čitanju današnjeg članka.
Zašto je i kada uvedena prohibicija?
Kravlje su cipele izmišljene na samom početku prohibicije, dakle u ranim dvadesetim godinama prošlog stoljeća. U siječnju 1920 godine na snagu je stupio Volsteadov zakon kojim je u SAD-u zabranjena proizvodnja, prodaja, distribucija i uvoz alkohola. Zabrana je uvedena kako bi se vlast lakše uhvatila u koštac sa socijalnim problemima koji su dolazili do izražaja u konzumiranju alkohola. U početku provođenja ovog zakona konzumacija alkohola je pala za 30 posto, ali je ubrzo narasla za duplo. Ilegalne aktivnosti vezane uz proizvodnju i prodaju alkohola cvjetale su u ruralnim područjima, ali i sirotinjskim gradskim četvrtima. Velike količine alkohola su se nakon uvođenja zabrane ilegalno slijevale u SAD-e iz Kanade i Meksika.
Kako prikriti otiske klasičnih cipela?
U takvim okolnostima u ruralnim područjima nastaju ilegalne destilerije za proizvodnju alkohola. Upravo su za potrebe rada ilegalnih destilerija u udaljenim ruralnim krajevima izumljene tzv. kravlje cipele ne bi li ljudske otiske stopala zamaskirale životinjskim. Netko je zgodno iskoristio u tu svrhu Doyleovu priču nazvanu “Slučaj u Internatu”, u kojoj je jedan od negativaca nastojao prikriti svoje tragove stavljajući na kopita svog konja “kravlje cipele” odnosno dodatak koji je oponašao kravlja stopala. U konkretnom slučaju klasične cipele se dobile dodatak u vidu drvenih kopita koja su se pričvršćivala za cipele uz pomoć metalnih žica. Taj je trik bio vrlo uspješan, barem u počecima prohibicije.
Porast organiziranog kriminala
Prohibicija je dovela do znatnog porasta kriminala. Statistike kažu da se stopa uobičajenog kriminala u SAD-u u to vrijeme povećala za oko 25 posto, broj ubojstava je skočio za vise od 10 posto, dok je ovisnost o drogama dosegnula rekordno povećanje od 45 posto. Koliko je zakon bio licemjeran pokazuje činjenica da je čak 80 posto zastupnika i senatora koji su izglasali ovaj zakon, istovremeno nastavilo s konzumacijom alkohola. Glavna zarada mafijaških organizacija ostvarivala se na švercu alkoholom. Tako je Al Capone godišnje od krijumčarenja alkohola zarađivao vrtoglavih 60 milijuna dolara, što bi danas iznosilo čak 720 milijuna dolara.
Godine 1933. ukinuta je prohibicija ratifikacijom 21. amandmana, a prema njemu je svaka država mogla donositi vlastite zakonske akte o kontroli alkoholnih pića. Indijanci su, primjerice, pravo na odlučivanje o konzumaciji alkohola u svojim zajednicama dobili tek sredinom 20. stoljeća. Vjerovali ili ne u SAD-u i danas postoje okruzi u kojima nema točenja alkohola ili je ono ograničeno. Prohibicija je pokazala da ovakve zabrane mogu imati i efekt bumeranga.
Piše: Sonja Kirchhoffer
