Ljudi različito slave, neki tiho, neki glasno, a tako je i po pitanju alkohola pa su jedni umjereni, a drugi su pak potpuna suprotnost tome. Nakon što je došlo do bezuvjetne kapitulacije Njemačke 8. svibnja 1945. godine, nastupilo je slavlje. Nakon niza godina gladi, fizičke i psihičke patnje, osjećaja beznađa zatvorila se jedna stranica povijesti i počela se otvarati nova. U tom međurazdoblju između kraja jednog od najstrašnijih perioda u ljudskoj povijesti i početka novog i boljeg, ljudi su slavili. Pili su i oni koji inače ne piju. Slavilo se svuda, no nigdje kao u Sovjetskom Savezu.
“Moskva govori! Fašistička Njemačka je uništena!”
Računa se da je Sovjetski Savez u Drugom svjetskom ratu izgubio 26 milijuna ljudi. Vijest o njemačkoj predaji odjeknula je SSSR-om nakon ponoći 9. svibnja 1945. godine, kada je najpoznatiji spiker Radio Moskve, Jurij Levitan izgovorio iduće: “Moskva govori! Fašistička Njemačka je uništena!” Dok je za većinu to bio dan pobjede i slavlja, rusko se slavlje pretvorilo u masovni mamurluk i ono što je danas poznato kao “dan kada je Rusija ostala bez votke”.
Votka apsolutni prioritet Staljinove politike
Votka je jako alkoholno piće koje se pravi destilacijom žitarica, a sam naziv ovog pića potječe od umanjenice za riječ voda. Proizvodnja votke u Rusiji imala je prednost nad proizvodnjom hrane, čak i u vrijeme gladi u 30-im godinama 20. stoljeća Staljin je vodio računa da uvijek ostane dovoljno žitarica za proizvodnju votke. Naime, votka je debelo punila državne prihode, a računa se da je činila čak petinu državnog budžeta zbog čega je bila apsoluti prioritet Staljinove politike. Vojska je svakodnevno dobivala svoju dozu votke, a proizvodili su je i obični građani za svoje potrebe.
Kada se Josif Staljin, u nešto manje od 24 sata nakon radijske obavijesti o kapitulaciji Njemačke, obratio naciji više nije bilo moguće nigdje kupiti votku. Tog dana kažu “pilo se za pobjedu, za one koji nisu doživjeli taj dan i za to da se krvavi pokolj više nikada ne ponovi”.
Piše: Sonja Kirchhoffer
