Povijesni grad Salem u američkoj saveznoj državi Massachusetts najpoznatiji je po procesuiranju tobožnjih vještica, a koje se dogodilo tijekom 1692. godine. U tom je periodu za vještičarenje optuženo više od 100 osoba dok ih je oko 20 pogubljeno. Zbog toga se grad i danas naziva “Grad vještica”.
O osnutku grada
Grad je osnovala puritanska engleska dijaspora u prvoj polovici 17. stoljeća. Po utemeljenju kolonije ovdje prvo egzistira poljoprivredna zajednica koja se sredinom istog stoljeća pretvara u trgovačku. Zbog svog povoljnog položaja i povijesnih okolnosti Salem se pretvara najznačajniju luku u američkoj ranoj povijesti.
Neobjašnjivi napadaji
Progoni vještica započeli su u ovoj maloj puritanskoj zajednici početkom 1692. godine. Tada je kćer svećenika Samuela Parrisa Elizabeth (9) počela doživljavati neobjašnjive napadaje i halucinacije. Uskoro je slično iskusila i njezina rođakinja Abigail Williams (11). Liječnik nije mogao dokučiti što se točno događa s djevojčicama, pa se ubrzo proširilo mišljenje da je riječ o posljedicama čarobnjaštva s čime su se djevojčice bespogovorno složile.
Optuženo i dijete od četiri godine
Vrlo brzo došlo je do uhićenja ropkinje obitelji Parris, Titube koja je priznala optužbe za vještičarenje pa čak i odala imena žena s kojima je tobože surađivala. Poput nje bile su to žene s margine društva, beskućnica Sarah Goode i siromašna udovica Sarah Osborne. Navodno je u svom priznanju Tituba rekla iduće: “Vrag mi je došao i naredio da mu služim”. Sve je to dalo zamaha novim progonima jer se raširilo vjerovanje da se vrag namjerio na koloniju. Većinu optuženih činile su žene, a što je bilo u skladu s puritanskim vjerovanjem da “duhovno slabi ljudi”, mogu postati oruđe vraga. Uz žene ovdje je optuženo i nekoliko muškaraca, pa čak i jedno četverogodišnje dijete. Sud je funkcionirao tako da je priznavao tzv. spektralne “dokaze” odnosno dokaze utemeljene na vizijama i snovima, što znači da cilj suđenja nije bio dokazati nečiju krivnju već je za nju bila dovoljna samo pretpostavka.
Prva vještica obješena u Salemu
Prva obješena žena pod optužnicom da je vještica bila je Bridget Bishop. Bridget je bila žena čije ponašanje nije bilo u skladu s puritanskim uvjerenjima jer je tako primjerice često zalazila u krčme i neprikladno se odijevala, prema puritanskim mjerilima. U prilog joj nije išlo ni to što je u braku bila tri puta. Unatoč tome što nije priznala krivnju ipak je pogubljena vješanjem. Nakon toga uslijedile su nove smrtne kazne, a zadnje su izvršene u rujnu 1692. Jedan od optuženika za čarobnjaštvo bio je i muškarac od sedamdeset i jedne godine koji je mučki ubijen dok su iz njega pokušavali iznuditi priznanje krivnje.
Test dodira
Već u listopadu 1692. upravitelj kolonije William Phips zatražio je da se ovaj postojeći sud raspusti i uspostavi novi. Stari je sud u svojoj senzacionalističkoj maniri priznavao i test dodira. Ovaj test je značio da se krivnja dokazivala dodirom. Osoba optužena za čarobnjaštvo je trebala dotaknuti svoju žrtvu pred sudom. Ukoliko bi kod žrtve došlo do smanjenja ili prestanka simptoma uzrokovanih čarolijama, onda je optuženi bio kriv. Nakon uspostave novog vrhovnog suda optuženi su oslobođeni optužbi.
Ergotizam, paraliza sna …
Početkom 18. st. ova su suđenja proglašena nezakonitim. Danas se “neobjašnjivi” simptomi u djevojčica s kojima je započeo “lov na vještice” pokušavaju objasniti s više razloga, primjerice konzumiranjem žita, najčešće raži zaražene gljivicom koja izaziva trovanje poznato kao ergotizam, ali i drugim uzrocima poput nekih bolesti (npr. encefalitis) i stanja paralize sna.
Vještičji turizam
Grad danas uvelike profitabilno iskorištava svoju mračnu prošlost u turističke svrhe, pa u njemu danas cvjeta ono što bismo nazvali vještičji turizam.
Piše: Sonja Kirchhoffer
