Grad Salem: Od mjesta progona vještica do vještičjeg turizma

Fotografija: Screenshot YouTube ( Salem Witch Museum )

Grad Salem (današnji Danvers) u američkoj saveznoj državi Massachusetts u povijesti je ostao poznat po procesuiranju tobožnjih vještica u razdoblju između 1692. i 1693., a u kojem je za vještičarenje optuženo više od 100 osoba dok ih je oko 20 pogubljeno. Zbog toga se grad i danas naziva “Grad vještica”.

O osnutku grada

Grad je osnovala puritanska engleska dijaspora u prvoj polovici 17. stoljeća. Po utemeljenju kolonije ovdje prvo egzistira poljoprivredna zajednica koja se sredinom istog stoljeća pretvara u trgovačku. Zbog svog povoljnog položaja i povijesnih okolnosti Salem se pretvara najznačajniju luku u američkoj ranoj povijesti. Međutim mjere ograničenja trgovine donesene u prvim desetljećima 19. stoljeća dovele su grad do ekonomskih neprilika koje su se posebno ispoljile u narednom stoljeću.

Neobjašnjivi napadaji

Problemi, zbog kojih je Salem danas najpoznatiji u povijesti, započeli su u ovoj maloj puritanskoj zajednici početkom 1692. godine. Tada su prvo kćer svećenika Samuela Parrisa, Elizabeth (9), a kasnije i njezina rođakinja Abigail Williams (11), počele doživljavati neobjašnjive napadaje i halucinacije. Liječnik nije mogao dokučiti što se točno događa s djevojčicama pa se ubrzo proširilo mišljenje da je riječ o posljedicama čarobnjaštva s čime su se djevojčice bespogovorno složile.


Optuženo i dijete od četiri godine

Vrlo brzo došlo je do uhićenja ropkinje obitelji Parris, Titube koja je priznala optužbe za vještičarenje pa čak i odala imena žena s kojima je tobože surađivala. Poput nje bile su to žene s margine društva, beskućnica Sarah Goode i siromašna udovica Sarah Osborne. Navodno je u svom priznanju Tituba rekla iduće: “Vrag mi je došao i naredio da mu služim”. Sve je to dalo zamaha novim progonima jer se raširilo vjerovanje da se vrag namjerio na koloniju. Većinu optuženih činile su žene, a što je bilo u skladu sa puritanskim vjerovanjem da “duhovno slabi ljudi”, mogu postati oruđe vraga. Uz žene ovdje je optuženo i nekoliko muškaraca, pa čak i jedno četverogodišnje dijete. Sud je funkcionirao tako da je priznavao tzv. spektralne “dokaze” odnosno dokaze utemeljene na vizijama i snovima, što znači da njegov cilj nije bio dokazati nečiju krivnju već je za nju bila dovoljna samo pretpostavka .

Prva vještica obješena u Salemu

Prva obješena žena pod optužnicom da je vještica bila je Bridget Bishop. Bridget je bila žena čije ponašanje nije bilo u skladu s puritanskim uvjerenjima jer je tako primjerice često zalazila u krčme i neprikladno se odijevala, prema puritanskim mjerilima. U prilog joj nije išlo ni to što je u braku bila tri puta. Unatoč tome što nije priznala krivnju ipak je pogubljena vješanjem. Nakon toga uslijedile su nove smrtne kazne, a zadnje su izvršene u rujnu 1692. Jedan od optuženika za čarobnjaštvo bio je i muškarac od sedamdeset i jedne godine koji je mučki ubijen dok su iz njega pokušavali iznuditi priznanje krivnje.

Test dodira

Već u listopadu 1692. upravitelj kolonije William Phips zatražio je da se ovaj postojeći sud raspusti te da ga zamijeni novi sud koji napušta senzacionalističku praksu prethodnog, a koji je priznavao i test dodira. Ovaj test dodira značio je da ukoliko vještica (vještac) dotakne osobu na koju je bacio čini onda ako je optuženi kriv, mora doći do smanjenja ili prestanka simptoma uzrokovanih čarolijama. Uspostavom novog vrhovnog suda optuženi su oslobođeni optužbi.

Ergotizam, paraliza sna …

Početkom 18. st. ova su suđenja proglašena nezakonitim, a službena isprika savezne države Massachusetts dogodila se tek 1957. godine. Danas se “neobjašnjivi” simptomi u djevojčica s kojima je započeo “lov na vještice” objašnjavaju s više razloga poput konzumiranja žita, najčešće raži zaražene gljivicom koja izaziva trovanje poznato kao ergotizam, ali i drugim uzrocima poput nekih bolesti (npr. encefalitis) i stanja poput paralize sna.

Vještičji turizam

Gospodarske poteškoće tijekom 20. stoljeća ovaj je grad riješio iskorištavanjem mračne prošlost u turističke svrhe, pa u njemu danas cvjeta tzv. vještičji turizam.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari