Zašto je došlo do najbizarnijeg sudskog procesa u povijesti? Kako je izgledalo suđenje jednom truplu i kakva je bila njegova osuda? Ukoliko vas zanimaju odgovori na ova pitanja, pridružite nam se u čitanju članka kojega donosimo u nastavku.
Situacija u Italiji
Vrijeme političke nestabilnosti trajalo je u Italiji od sredine 9. do sredine 10. stoljeća. U tom se razdoblju na mjestu vrhovnog crkvenog poglavara izmijenilo više desetaka papa, a sve su te smjene bile politički motivirane borbom za vlast. U borbama za prevlast u Italiji pobijedio je Guido od Spoleta 889. godine. Ovaj je vojvoda od Spoleta dvije godine kasnije prigrabio naslov cara Svetog Rimskog Carstva. Priča koja slijedi ima dvije verzije, prva je tradicionalna i nalazi se u povijesnim udžbenicima, a drugu ćemo predočiti na kraju. Prema tradicionalnoj verziji papa Formoz koji je prije preuzimanja papinskog pontifikata imao bogatu crkvenu karijeru, prvo je za Guidovog suvladara imenovao njegova sina Lamberta, 892., no kako je Guido uskoro umro papa se odmetnuo od frakcije Spoleta i opredijelio za Arnulfa kojega je pozvao u Italiju. Od vremena Karla Velikog ustalilo se da jedino pape imaju pravo imenovanja cara. Tako je Formoz, navodno, pozvao Arnulfa Karantanskog, odnosno kralja Istočne Franačke da preuzme vlast, a koji je, naravno, sa zadovoljstvom prihvatio ovaj poziv te je s vojskom provalio preko Alpa u Italiju. Nakon dolaska papa Formoz ga je okrunio carskom krunom. Kako ranije okrunjeni Guidov sin nije imao namjeru odstupiti s prijestolja, Arnulf je morao nastaviti svoj vojni pohod i prema jugu Italije, no u tom ratu je obolio te se kasnije morao vratiti u Njemačku.
Problematična vladavina
Vladavina pape Formoza je bila problematična i obilježena nemirima. To je doba u kojem se za vlast bore razne frakcije. Papa Formoz je, kažu, izazvao bijes kada je za cara Sv. Rimskog Carstva okrunio ratobornog Arnulfa. To se papinsko pravo imenovanja careva pokazalo prokletstvom po pitanju papa ovog kaotičnog razdoblja, a pri tome mislimo ne samo na Formozu već cijeli niz drugih papa. Tijekom svog papinstva Formoz je bio uključen u razne političke igre i spletke. Nakon njegove smrti naslijedio ga je Bonifacije VI. čije je papinstvo trajalo samo 15 dana, a što također, otvara pitanje uzroka i razloga njegove smrti.
Suđenje mrtvom papi
Nakon smrti Bonifacija za papu je izabran Stjepan VI.( negdje se navodi i kao VII.) , a stranka Spoleta je dobila kontrolu nad Rimom. Kao zakleti neprijatelji Formoza ova stranka organizira najbizarniji spor u kojem se sudilo papi Formozu, a koji je u tom trenutku bio mrtav manje od godinu dana. Suđenje je održano u rimskoj bazilici Sv. Ivana Lateranskog u siječnju 897. U goznom spektaklu raspadajuće tijelo je ekshumirano i odjeveno u crkvene halje i postavljeno na tron gdje mu je sudio Stjepan VI. Novi je papa istovremeno bio i sudac i porota, a na dramatičnom suđenju mrtvaca je bombardirao nizom optužbi. Kako se u cijeloj stvari ne bi moglo prigovoriti da mrtvac nije mogao iznijeti svoje viđenje stvari, dodjeljen mu je đakon koji je trebao umjesto trupla pružati odgovore. Mrtvi papa je na kraju optužen za krivokletstvo i uzurpaciju papinstva, odnosno po svim točkama optužnice, a pontifikat mu je proglašen nevažećim. Njegova je osuda bila ono što su u antičkim vremenima nazivali damnatio memoriae, čime se željelo njegovo ime izbrisati iz pamćenja.
Osveta truplu
Na kraju suđenja njegovo je tijelo lišeno crkvenih halja i odjenuto u krpe, odsječeni su mu i prsti koje je koristio za blagoslove, a tijelo mu je bilo vučeno po ulicama Rima. Potom je pokopano na groblju za strance, ali ni to nije bilo dovoljno pa mu je na kraju tijelo ponovno iskopano i bačeno u Tiber s utezima. Sve to bilo je previše brutalno i za srednjovjekovne pojmove, a politička previranja dovela su do nemira u kojima je Stjepan VI./VII. zatvoren i ubijen već u ljeto 897. godine.
Promjene na papinskom tronu
Novi papa Teodor II. je tijekom kratkog pontifikata poništio odluke ovog brutalnog sinoda, a Formoz je nakon toga sahranjen u Bazilici sv. Petra. Novi papa Ivan IX. sazvao je sinod na kojim je zabranio vođenje postupaka protiv mrtvih. Kasnije kada je papa postao Sergije III. došlo je do poništavanja odluka spomenute dvojice papa te je potvrđena ranija osuda Formoza. Upravo se na mjeni ovih papa, kao i njihovih različitih i proturiječnih odluka može iščitati i okolna politička klima.
Nova teorija potpuno mijenja odnose između spoletske stranke i pape Formoza
William Monroe na Srednjovjekovnoj akademiji održanoj u Sjedinjenim Državama 2016. ponudio je nešto drugačije viđenje odnosa pape Formoza i Arnulfa. On smatra da je Arnulf samoinicijativno stigao u Italiju te prisilio Formoza da ga okruni za cara. Činjenica da je Formoz umro samo nekoliko tjedana nakon krunidbe, mogla bi upućivati na to da on i nije umro prirodnom smrću i da je, kako neki pretpostavljaju, otrovan. Prema toj teoriji papa Stjepan VI./VII. je bio Arnulfov čovjek koji je bio prisiljen promijeniti stranu kada se novi car povukao, a sve to u strahu za svoju sudbinu. Upravo je njegov strah najvjerojatnije doveo do grozomorne parnice.
Jednom riječju Formozu nisu dugo dali mira, no zahvaljujući ovom nakaradnom sinodu njegov je kratki pontifikat ostao zapamćen u kolektivnom sjećanju jedne od najkorumpiranijih era papinstva, i upravo su zbog ovog suđenja njegovi protivnici polučili suprotan učinak od onoga kojega su htjeli. Papinstvo će tek na pragu razvijenog srednjeg vijeka ponovno vratiti svoj nekadašnji ugled.
Piše: Sonja Kirchhoffer
