Živi zakopani: Katastrofa u Aberfanu uzrokovana je ljudskom glupošću!

Aberfan, usnuli gradić u srcu Walesa, imao je tu nesreću da “Britanski nacionalni odbor za ugljen” brdo iznad njega odabere kao lokaciju za odlaganje šljake. Stanovnici, njih petstotinjak, s vremena na vrijeme su prosvjedovali zbog činjenice da je nad njihovim glavama deponiran otpad iz lokalnog ugljenokopa, no protesti su bili su prilično mlaki: gotovo svaka obitelj imala je člana zaposlenog u rudniku te je ovisila o “crnom zlatu”. Dana 21. listopada 1966. godine, glupost i nemar državnih institucija doveli su do tragedije: golema količina toga nepropisno odloženog otpada survala se na gradić, ubivši 28 odraslih i 116 djece.

Najgoroj katastrofi u povijesti kumovalo je  vrijeme. Te jeseni je, naime, padala nezapamćeno jaka kiša, i to tjednima bez prekida. Nažalost, vlasti su ignorirale upozorenja stručnjaka, koji su ponavljali da bi šuta natopljena vodom lako mogla postati nestabilna i proklizati.

Kišilo je i toga kobnog 21. listopada, no djeci koja su pohađala osnovnu školu “Pantglas”, smještenu ispod samog brda, to nije pokvarilo raspoloženje: bio je to zadnji dan nastave prije dugo iščekivanih praznika. Dok su sjedili u klupama, s nestrpljenjem iščekujući zvono, mališani nisu mogli ni slutiti da će, za mnoge od njih, to ujedno biti zadnji dan života.

Toga jutra, u 9 sati i petnaest minuta, nesretna djeca začula su potmulu grmljavinu koja je, prema svjedočenju preživjelih stanovnika grada, zvučala poput urlika ranjene zvijeri. Od trenutka kad su se stropne svjetiljke zanjihale do onog kad je više od stotinu tisuća kubičnih metara šute zdrobilo školu poput orahove ljuske prošlo je tek nekoliko sekunda… Nakon paklene buke, zavladala je sablasna tišina.

Mineri su se spustili s obronaka planine i pohitali otkopati djecu zarobljenu pod ruševinama, no do deset sati ujutro postalo je očito da su njihovi napori uzaludni. Pod devet metara visokim brdom, iz kojeg se širio nesnosan smrad, preživjelih mališana nije bilo.

Djelatnike “Nacionalnog odbora za ugljen” ispitivala je policija ali u konačnici nitko od njih nije kazneno odgovarao. Tri godine nakon tragedije, vlada Velike Britanije izglasala je stroži zakon o odlaganju otpadnij materijala, no roditeljima stradale djece bila je to vrlo slaba utjeha.

Piše: Lucija Kapural

Komentari