Zanima li vas kako je izgledao grčki grad klasične epohe? Koje su to novine u grčkom urbanizmu u odnosu na ranije arhajsko razdoblje? Kako su izgledale ondašnje kuće? Ljudi su kao i danas iznajmljivali prostore, pa ćemo se ovdje pozabaviti i vrlo nezgodnim grčkim najmodavcima.
Pojava prepoznatljivih obilježja grčkog grada
Grčki grad klasične epohe bitno se promijenio u odnosu na prethodno razdoblje. U njemu dolazi do naglog urbanog razvoja i on tek tada dobiva svoja prepoznatljiva obilježja. To su agora kao političko i upravno središte te akropola sa svojim sakralnim značajkama. Promjene su vidljive i u gradnji privatnih kuća. Pojavljuju se različitiji tipovi kuća u odnosu na prethodni period s tim da se njihova obilježja velikim dijelom razlikuju prema regiji gradnje, a što je jednim dijelom i posljedica grčke razjedinjenosti.
Pojava propisa koji unose red u gradnji
U klasičnoj etapi se u Grka po prvi puta pojavljuju pravilni planirani stambeni blokovi s tim da i dalje egzistiraju organske tradicije naslijeđene iz ranijih razdoblja. U osnovi i današnji grad je mješavina starog i novog. Prema novim propisima donose se odredbe koje propisuju koliko kuće moraju biti međusobno udaljene, kao što se određuje i veličina objekata osobito onih u gradskom središtu.
Manjak prozora
Na području Atike, kao i na Peloponezu i egejskom otočju širi se tip kuće s peristilom dok se na nekim drugim područjima javljaju drugačiji tipovi kuća. Sve su one manje-više karakterizirane zatvorenošću izvana. Kuće nemaju puno prozora, a velikim dijelom su oni mali i više služe za provjetravanje nego što daju dovoljno svjetlosti. Oni su često svojim dimenzijama bili usporedivi s današnjim tavanskim prozorima. Imućnici imaju dvorišne prostore koji pružaju dovoljno svijetla. Bogatiji često u to vrijeme imaju stupove kao ukrasni element u arhitekturi. Uokolo unutrašnjeg dvorišta su se smještale različite prostorije. Trijem se obično nalazio sa sjeverne strane kuće kako bi ukućanima pružao adekvatnu zaštitu od sunca. Iza trijema slijedio je intimni prostor obitelji u kojem je postojala stroga podjela na muški i ženski kućni prostor.
Obitelj na margini
Grčka kuća je kao i svaka druga usko povezana s načinom života, i njena se funkcija velikim dijelom svodila na mjesto noćenja i dijelom objedovanja muškog svijeta. Svođenje kućnog prostora na spavaonicu i povremeno blagovaonicu, u skladu je s mediteranskim podnebljem, ali i grčkom filozofijom viših slojeva u kojoj je obitelj bila na margini života.
Najintenzivnije gradnje za Perikla
U različitim dijelovima grada stanovali su ljudi različitog statusa. Područje rezervirano za elitu je bilo smješteno podalje od gradske vreve i buke, i tu su se ujedno gradila veća zdanja. Područje podno Akropole i blizini Agore, dakle najuže središte grada bilo je naseljeno pučanima, što je utjecalo na ne baš privlačnu vizuru objekata uokolo gradskog središta. Najintenzivniju gradnju Atena doživljava za političara i vojskovođe Perikla, kada počinje učestala gradnja katnih objekata koji imaju polivalentnu funkciju što je utjecalo na “razbijanje” monotonije stambenog prostora. Ipak i tada dominiraju malene prizemnice s dvije do tri manje prostorije. Ako je postojao kat do njega se dolazilo s vanjske strane kuće, i na njega se uspinjalo obično drvenim ljestvama ili stubištima.
Iznajmljivanje prostora
Spomenuti prostor na katu, kao i uostalom onaj u prizemlju se mogao dati u najam. Grci su bili prilično radikalni kada je u pitanju najam i njegovo neplaćanje, pa je ono za sobom povlačilo oštre protumjere. Ukoliko niste plaćali najamninu mogli ste očekivati gubitak vrata, prozora, a možda i krova. Drugim riječima ili ste ju platili ili su vam uvjeti života postali takvi da ste se morali iseliti.
Nekvalitetna gradnja i lopovluk
Razlika između kuća bogatih i siromašnih slojeva bila je u veličini, prostornoj koncepciji i uređenju objekata, što je odraz imovinskog stanja vlasnika nekretnine ali šire gledano i pripadnosti određenoj regiji. Tako je primjerice kuća u Atici imala drugačija obilježja od one u Lakoniji ili na nekom trećem području. Glede materijala zidovi su se najvećim dijelom kod nižih slojeva gradili od nepečene opeke ili zemlje pomiješane sa slamom. Upravo takva nekvalitetna gradnja imala je za posljedicu da su provalnici radije probijali zidove nego obijali vrata i prozore. Kako su se vrata otvarala prema van kada bi se izlazilo iz kuća, moralo se paziti da se izbjegnu mogući sudari s prolaznicima na ulici kada su kuće bile na prometnim gradskim lokacijama.
Unatoč razvoju grčkog urbanizma, gradnje ove klasične epohe se nisu nikako mogle mjeriti s raskošnim i udobnim zdanjima rimskog svijeta.
Piše: Sonja Kirchhoffer
