Sjekira donosi smrt: Kako je Lizzie Borden postala najomraženija žena u Americi

Premda je oslobođena krivnje za stravičan zločin za koji je bila osumnjičena, ime Lizzie Borden (1860. – 1927.) i danas je urezano u američku kolektivnu svijest kao sinonim za nezamislivu okrutnost. Interes koji je njeno suđenje polučilo usporediv je jedino s onim zloglasna O.J. Simpsona, koji će, baš poput Lizzie, biti proglašen nevinim za dvostruko umorstvo, unatoč vjerovanju ostatka svijeta da su oboje krivi kao đavao.

Borden, koju su opisivali kao pomalo hladnu i ukočenu ženu prodornih plavih očiju, odrasla je u Fall River, mirnom i slikovitom gradiću u Massachusettsu. Naoko, bila je sretnica: njen otac slovio je jednog od najimućnijih ljudi u toj američkoj saveznoj državi. Andrew Borden obogatio se proizvodnjom drvena namještaja i lijesova, da bi se kasnije posvetio prodaji nekretnina. Uz to, ovaj strogi i vječno smrknuti patrijarh bio je predsjednik odbora nekoliko banaka, a upravljao je i tvornicom tekstila. U trenutku smrti, njegovo bogatstvo procijenjeno je na 300,000 dolara, što je ekvivalent današnjoj svoti od devet milijuna zelembaća.

Prema svjedočenju poznanika obitelji, radilo se o autoritarnom čovjeku – za suprugu Sarah te kćeri Lizzie i Emmu, njegova riječ bila je zapovijed. Uz to, pater familias bio je strahovito škrt – dok su njegovi imućni rođaci živjeli u šminkerskoj četvrti znanoj kao “The Hill”, obitelj Borden skrasila se na periferiji, u blizini industrijske zone. Premda golema, njihova kuća nije bila luksuzno namještena, a nedostajao joj je čak i vodovod, što su imale i mnogo skromnije kuće u sujedstvu. Lizzie i Emma odgajane su u katoličkom duhu: svaki obiteljski obdjed započinjao je molitvom, a nedjeljni odlasci na misu nikad se nisu propuštali. Kao djevojka, Lizzie se uključila u niz crkvenih aktivnosti: podučavala je vjeronauk te bila tajnica i blagajnica organizacije “Christian Endeavor Society”. Upravo u vjeri sestre će naći utjehu nakon smrti obožavane majke: Sarah, ionako krhka žena, u kratkom je roku preminula od teške bolesti.

Na žalost svojih kćeri, Andrew Borden vrlo je brzo pronašao novu suprugu: u kućanstvo je uselila Abby Durfee Gray. Od prvog trenutka, djevojke su gajile animozitet prema maćehi. Vjerujući da se ova udala za njihova oca iz koristoljublja, oslovljavale su je kao “gospođu Borden”. Umjesto za obiteljskim stolom, djevojke su počele sve češće jesti u svojoj sobi, izbjegavajući novu gospodaricu kuće. Nisu se, međutim, otvoreno suprotstavljale ocu, znajući da protiv njegove volje ne mogu. Tek povremeno, jadale su se Bridget Sullivan, mladoj služavci irskog podrijetla koja je također živjela u kućanstvu. U tome je prednjačila Lizzie, što će joj se kasnije, na suđenju, obiti o glavu.


Upravo iskaz Bridegt Sullivan poslužit će kao glavni izvor za rekonstrukciju događaja kobna 4. kolovoza 1892. godine. Toga jutra, oko jedanaest sati ujutro, kućom obitelji Borden prolomio se vrisak. Služavka, koja je svjedočila da je na dan zločina ležala u svojoj sobi, još slaba od bolesti od koje se oporavljala, skočila je na noge te pojurila ka dnevnom boravku. Ondje je, reći će, ugledala prizor od kojeg se ledi krv u žilama: Andrew Borden ležao je na kauču, obliven krvlju, a Lizzie je histerično ponavljala kako ga je netko ubio, gušeći se od jecaja. Sullivan je otrčala po lokalnog liječnika, a na putu u kući pridružili su im se i susjedi. Malena skupina ubrzo je otkrila da Andrew nije jedina žrtva nepoznatog počinitelja – na sobi u katu pronađeno je tijelo Abby Borden, toliko unakaženo da je jedva bilo prepoznatljivo.

Policijska istraga otkrila je da su obje žrtve ubijene sjekirom – Andrew, koji je u trenutku napada spavao, udaren je jedanaest puta; njegova supruga, koja je pospremala sobu, licem je bila okrenuta prema osobi koja ju je sa sedamnaest udaraca pretvorila u krvavu amorfnu masu. Činilo se da je sjekira, pronađena u podrumu, bila svježe očišćena, no istražitelji nisu bili sigurni je li njome počinjeno umorstvo. Policajci u manjim mjestima bili su, naime, skeptični prema nedavno uvedenoj metodi uzmianja otisaka prstiju, pa sjekira nije pomnije pregledana.

Dvije osobe koje su boravile u kući imale su alibi: Emma se nalazila u 24 kilometra udaljenom Fairhavenu, gradu u kojem je obavljala nabavku, a John Vinnicum Morse, brat pokojne Sarah Borden koji je posjetio obitelj kako bi riješio neka pravna pitanja s Andrewom Bordenom, toga je jutra bio u posjeti rođakinji. Iz tog razloga, sumnja je vrlo brzo pala na Lizzie Borden.

Tridesetdvogodišnja žena uhićena je tjedan dana nakon ubojstava. Mnogo toga govorilo je protiv nje. Otkriveno je da je kobnog dana spalila jednu od svojih haljina – tvrdila je da je to učinila zato što ju je umrljala naslonivši se na svježu boju, no policajci su vjerovali da je na haljini nešto drugo bilo svježe – krv žrtava. Tijekom suđenja, na površinu su isplivali brojni detalji iz života nefunkcionalne obitelji Borden, s naglaskom na Lizzienu mržnju prema maćehi. Tužitelj je ponudio i povod za zločin – mjesec dana prije nego što mu je glava raspolovljena sjekirom, Andrew Borden pobio je Lizziene ljubimce, golubove koje je ova svakodnevno hranila, tvrdeći kako mrvice privlače glodavce. Susjedi su posvjedočili da je mlada žene doživjela neku vrstu nervnog sloma nakon toga nemilog događaja. Nadalje, otkriveno je kako je Andrew dio nasljedstva prepisao Abbynoj obitelji, o čemu je Lizzie pričala kao o golemoj nepravdi.

Mnogo se govorilo i o tajanstvenoj bolesti koja je, nekoliko dana prije zločina, pogodila sve članove kućanstva osim sestara Borden – je li moguće da je Lizzie prvotno pokušala otrovati oca i maćehu, pitao se tužitelj. Trijumfalno, na klupu za svjedoke pozvao je lokalnog ljekarnika, koji je ispričao kako je Lizzie, nekoliko dana prije nego što su se članovi obitelji počeli žaliti na bolove u trbuhu, kod njega kupila cijanovodišnu kiselinu. Njeno objašnjenje, da joj je to toksično sredstvo trebalo za čišćenje krzna, nije bilo osobito uvjerljivo. Dosta štete optužena je nanijela samoj sebi, učestalo mijenjajući detalje svoga iskaza.

U deset mjeseci, koliko je trajalo suđenje, američki mediji doslovce su se hranili tajanstvenom i krvavom pričom, svakodnevno objavljujući na desetke članaka o Lizzie. Gotovo da nije bilo teksta koji je za nju bio povoljan – vladao je konsenzus da je riječ o hladnokrvnoj ubojici. Nemali šok je stoga zavladao kad je sudac izrekao riječći: “Nije kriva”. Po slovu zakona, nije ni mogao postupiti drugačije: svi dokazi protiv Lizzie Borden bili su posredni.

Unatoč otvorenom neprijateljstvu okoline, Lizzie je do kraja života ostala živjeti u Fall Riveru. Na prestrašene poglede i otvorena dobacivanja nije se osvrtala: držala se hladno, kao da se sve to nje ne tiče. Emma je neko vrijeme živjela s njom, no kad se Lizzie zbližila s jednom glumicom, koja je slovila za raskalašenu ženu, sestre su se žestoko posvađale. Emma se iselila iz obiteljske kuće, a s Lizzie više nije kontaktirala. Dana 1. lipnja 1927., jedna od najomraženijih žena Amerike umrla je od upale pluća, u šezdeset šestoj godini. Samo nekoliko dana kasnije, posljednji put je udahnula Emma Borden. Dvostruko umorstvo do današnjeg je dana ostalo neriješeno.

Je li Lizzie doista uspjela umaknuti ruci pravde ili je možda netko drugi odgovoran za zločin? Kao potencijalni sumnjivci spominjali su se Bridget Sullivan, John Morse, Emma Borden te nezakoniti sin Andrewa Bordena, koji je ucjenjivao oca, no sve ove teorije ostale su na razini puke spekulacije. Nema dokaza ni za često ponavljanu priču da je Lizzie bila lezbijka (kao njene ljubavnice navodile su se već spomenuta glumica sumnjiva morala te Bridget Sullivan), no činjenica je da se nikad nije udavala ni imala djecu.

Piše: Lucija Kapural

Komentari