Zanima li vas kako je izgledao rani grčki grad, odnosno onaj arhajske epohe između 7. i 6. stoljeća pr. Krista, zavirite u naš današnji članak.
Siromaštvo i prostorna konfuzija
Pisani izvori ukazuju na nisku razinu urbane grčke kulture tog vremena, karakteriziranu dvama osnovnim obilježjima, a to su siromaštvo i prostorna konfuzija. Sačuvani materijalni ostaci javne arhitekture potvrđuju prostorni kaos pribilježen u pisanoj građi, ali svjedoče i o bogatom unutrašnjem uređenju ovih prostora. Poznati hrvatski arhitekt i urbanist Bruno Milić smatrao je da je nepravilan tlocrt zajedničko obilježje javnog i privatnog prostora grčkog grada arhajske epohe.
Kako učiniti javni prostor ljepšim?
Javni je prostor kao reprezentativan prostor grčkog polisa trebao zrcaliti njegovu snagu i ljepotu, ali i moć. Moguće je da je bezličnost grčkih kuća uvjetovana željom da se javni prostor kao zajednički prostor prikaže ljepšim i monumentalnijim nego što je to bio. Tako se neprivlačna okolina mogla iskoristiti u svrhu postizanja i pojačavanja estetskog efekta javnih zdanja.
Nepravilnost grčkog grada
Grčki grad arhajskog perioda je imao i nepravilne zidine, što je bilo uvjetovano geomorfologijom terena. Arhitektura starog grčkog grada poznata nam je prvenstveno po vjerskim objektima, a manje ostalim gradnjama. Nešto više podataka o privatnom prostoru nalazimo krajem arhajskog perioda kada se mogu uočiti začeci prostornog planiranja. Opća načela koja vrijede već u kasno arhajsko doba mogu se svesti na nekoliko osnovnih pravila u izgradnji, pa krenimo redom. U grčkom urbanizmu vidljivo je odvajanje privatnog od javnog prostora, što je imalo za posljedicu velikim dijelom stvaranje svojevrsnih dormitorija. Ovakva arhitektonska rješenja su upitne opravdanosti i funkcionalnosti, ali su unatoč tome prisutna i u suvremenoj arhitekturi. Važno je bilo zbog nezahvalne geomorfologije terena iskoristiti svaki pedalj raspoloživog prostora, u kojem nije bilo točno definiranih granica između susjeda, pa su granični zidovi bili zajedničko vlasništvo. Drugim riječima pravilnost parcela i gradnji je bilo teško osigurati.
Izgled kuća
Većim dijelom arhajski period nema postavljenih pravila u gradnji, pa se kuća kao i u ostalom sam grad slobodno oblikuje. Pretpostavlja se da su kuće ovog perioda bile većinom prizemnice zatvorene prema van, a okrenute prema unutarnjem dvorištu koje postaje raskošnije u klasičnoj fazi. Naravno, kuće s unutrašnjim dvorištima bile su u vlasništvu samo viših slojeva dok su najveći dio grada činile sirotinjske kućice čiji vlasnici nisu mogli ni sanjati o nekom dvorišnom prostoru. U grčkim gradovima u uličnom prostoru veću su važnost imale vertikalne ulice u odnosu na one horizontale, zbog čega su važniji objekti i prestižnije kuće bile smještene na ovim značajnijim uličnim pravcima.
Umjesto zaključka o gradnjama arhajske epohe možda je bolje iznijeti Aristotelov ne baš laskav opis grčkog grada ovog razdoblja, prema kojem je to prostor zamršenog tlocrta i krivudavih uličica, u kojim prevladavaju prizemnice u nizu. Zajednički zidovi posljedica su želje da se smanje troškovi izgradnje, kao i grijanja kada je ono bilo potrebno. Suvremena istraživanja potvrđuju Aristotelovo mišljenje o grčkom urbanizmu, iako je taj grad u njegovo vrijeme već ostatak iz prošlosti.
Piše: Sonja Kirchhoffer
