Kažu da je najveća fobija svih mađioničara ona kada ljudi počnu vjerovati da iza trikova leže neobjašnjive moći, a ako je tome doista tako onda je ovaj strah uvelike razvio Britanac Steven Frayne. Frayne je jedan od najvećih mađioničara današnjice koji svoje umjetničko ime Dynamo Magic djelomično dijeli s našim poznatim nogometnim klubom. Njegove su iluzije dosegle takve razmjere da vas može uvjeriti da je hodanje po Temzi sasvim moguće, kao i ono po okomitim stranicama nebodera. Danas se nećemo baviti Stevenom Fraynom već čovjekom koji je, prema svojim memoarima, bio njegov rani prethodnik te je fantastičnim iluzijama uspio prevariti Hitlera i nanijeti mu velike gubitke bez ijednog ispaljenog metka.
Mađioničar treće generacije
Ako ste mislili da mađioničari svoje vještine koriste isključivo za zabavu, i naravno vlastitu zaradu, u krivu ste – jer čine to i iz drugih razloga. Među one koji poput Dynama, također, odstupaju od određenih klišeja, samo u drugom smislu, je i Jasper Maskelyne. Ovaj je scenski “čudotvorac” potekao iz mađioničarske obitelji u kojoj su se prije njega magijom bavili i njegovi otac i djed. Povjesničar magije Scott Penrose kaže da je prezime Maskelyne u Britaniji bilo sinonim za viktorijansku magiju. Jasperov je djed John Neville Maskelyne bio vrstan mađioničar koji je ostao poznat kao tvorac niza trikova poput levitacije, ali i stroja kojeg je nazvao Psycho i koji je izvodio trikove s kartama, kao i “čitao misli”. Ovaj je stroj svojim ljudskim izgledom možda i poslužio kao inspiracija tvorcu Zoltara za kreiranje filmskog stroja koji se pojavio u jednom od ponajboljih filmova Toma Hanksa. Zoltar je u filmu ispunio želju dječaka Josha da bude velik, a po čemu je i sam film dobio naziv “Veliki”. Naravno, svaka sličnost između ovog stroja i filmskog rekvizita je tu prestala. Jasperov je otac Neville Maskelyne također slovio za vrsnog mađioničara, a kažu da se u svojim trikovima oslanjao na znanost i tehniku. Kada se sve to zbroji nekako je bilo prirodno da i treća generacija ove obitelji nastavi uhodani obiteljski posao. Danas je Jasper poznat ne toliko po svojim trikovima već po tome što je navodno svoje mađioničarsko znanje stavio u službu britanske vojske, premda je potonje još uvijek predmet vrlo žustrih rasprava.
Nakon gutanja britvica i rastavljanja lijepih i mladih žena – obuka
Maskelyne je uoči rata bio poznati mađioničar, koji je izgradio svoj imidž na onom tada popularnog glumca Errola Flynna. Dakle, nije bio čovjek iz susjedstva poput danas slavnog Frayna već osoba koja je uvijek bila na distanci od svoje publike. Njegov pretenciozan izgled s izrazito tankim brčićima sasvim je pristajao uz trikove koje je izvodio. Bili su to trikovi u kojima je gutao britvice i “rastavljao” lijepe i mlade žene na dijelove. Kada je započeo rat prodaja karata za njegove predstave je stala, i budućnost je postala neizvjesna. U tom je presudnom trenutku odlučio, barem je tako tvrdio, da mora učiniti nešto za svoju domovinu. Nakon toga je dugo mozgao kako magiju primijeniti u vojne svrhe.
No, u međuvremenu je ušao u Kraljevsku inženjeriju gdje je prošao obuku za inženjera kamuflaže. Obuka je trajala ukupno 6 tjedana. Maskelyne je tvrdio da je pozornost nadređenih, a onda i vodeću ulogu u raznim tajnim projektima koji su uslijedili, dobio zahvaljujući svojim trikovima uz pomoć kojih je stvorio iluziju njemačkog ratnog broda “Graf von Spee” na Temzi, kao i suprotnu iluziju nestajanja jednog mitraljeskog bunkera. To su bile stvari koje su mu prema njegovim riječima “kupile kartu za Afriku”. No, prema svemu što znamo na bojišnicu bi otišao i bez ovih trikova jer je bio primljen u inženjeriju gdje je prošao standardnu obuku, kao i tisuće drugih osoba.
Karta za Afriku
Naime, vrlo brzo nakon početka Drugog svjetskog rata Nijemci su zauzeli dobar dio sjeverne Afrike, ali ne i Egipat i Suez što je bilo ključno za ovladavanje izvorima nafte i kroz to dobivanje goleme prednosti u daljnjem ratovanju. Slavni njemački general Ervin Rommel trebao je pokoriti ovaj dio svijeta i tako osigurati Njemačkoj kontrolu nad presudnim resursima. U trenutku kada su se vodile borbe za Egipat Maskelyne je dobio kartu za Afriku i vrlo brzo se našao u Kairu. Pokazalo se da je njegovo veselje bilo preuranjeno jer tamo je postalo jasno da vojska još uvijek ne zna što bi s njim. Njegovi su zapovjednici, kao i uostalom većina sudrugova, smatrali da mađioničari služe samo jednoj svrsi, a to je bila ona zabavna. Upravo je zbog toga dobar dio vremena u sjevernoj Africi proveo kao zabavljač vojske. Maskelyne je tu uspostavio suradnju s Dudleyem Clarkom koji je ostao poznat kao “najveći prevarant Drugog svjetskog rata” i koji je bio zadužen za strategije vojnog obmanjivanja. On je poslan na područje Afrike ne bi li osnovao regionalni ured MI9 obavještajne službe. Taj je ured bio osmišljen kao onaj koji će između ostalog pomagati ratnim zarobljenicima u bijegu s neprijateljskog teritorija. U tom je smislu Maskelyne kasnije za MI9 izrađivao različite gadgete poput geografskih karata skrivenih u igraćim kartama, kompasa pozicioniranih u dugmadi na košuljama, kamera u upaljačima i sličnom. Neke od ovih naprava su se pokazale prilično korisnima.
Magična banda
Uz pomoć Clarka Maskelyne je dobio priliku osnovati Kamuflažni eksperimentalni odred. U svojim memoarima Maskelyne je tvrdio da je u svrhu popunjavanja svoje “Magične bande”, kako je on sam taj odred nazivao, razgovarao s više od 400 zainteresiranih kandidata, a da je u svoje redove primio njih samo nekolicinu. U ovaj su odred ušli ljudi vrlo različitih profila poput umjetnika, stolara, električara, scenskih radnika, znanstvenika. Ono što je bilo zajedničko okupljenoj šarolikoj ekipi je to što su svi odreda bili, kako se čini prema knjizi, spremni kršiti postavljena pravila. Danas ne znamo je li taj odred doista i postojao i sve na što se možemo osloniti jesu Maskelyneove riječi. Ekipa koju je posložio je slovila, prema njegovim riječima za krajnje nediscipliniranu, a ostali vojnici gledali su na nju manje-više s prezirom jer prema mišljenju većine nije služila ničemu. Ipak, ubrzo je došla neočekivana naredba da se članovi ove grupe pobrinu da aleksandrijska luka jednostavno nestane.
Nastavlja se…
Piše: Sonja Kirchhoffer
