Domovina Vikinga ili Normana bila je na području Skandinavije. Kako je to područje obilježeno oštrom klimom i manjkom obradivih površina, kao i nepristupačnom unutrašnjošću, Vikinzi su se rano okrenuli osvajanjima pomorskim putovima. Raseljavanje je bilo potaknuto i običajnim pravom prema kojem je oca nasljeđivao njegov najstariji sin dok su ostali morali krenuti dalje i naći svoje mjesto pod suncem. Zahvaljujući takvoj upitnoj egzistenciji pretvorili su se u vrsne brodograditelje i osvajače. Otočjima Orkney i Shetland, smještenim sjeverno od škotske obale, Vikinzi su zagospodarili već u 9. stoljeću. Uoči tog osvajanja Harald Ljepokosi je ujedinio sva razjedinjena norveška područja u jedno kraljevstvo. Njegov je blizak saveznik bio Rognvald Eysteinsson ili Rognvald Mudri koji je sudjelovao u osvajačkim kampanjama usmjerenim prema zauzimanju Škotske i Irske. U njima je izgubio sina Ivarra, pa mu je Harald kao kompenzaciju dodijelio grofovsku titulu zajedno s osvojenim sjevernim otočjem.
Sigurd kreće u osvajanja
Kasnije Rognvald Mudri daruje svoju titulu i posjede, koji su obuhvaćali otočja Orkney i Shetland, bratu Sigurdu Moćnom, a sam se vraća u Norvešku. Sigurd u savezu s drugim Vikinzima vrlo brzo kreće u daljnja osvajanja sjeverne Škotske. Osvojio je prvo najsjevernije krajeve Sutherland i Caithness, a zatim je krenuo prema području Moray na sjeveroistoku zemlje. Tu se sukobio s lokalnim piktskim uglednikom Máelom Brigteom.
Na prevaru dobivena bitka
Malo je toga poznato o Máelu, no u unaprijed dogovorenom sukobu koji je uslijedio svaka je strana smjela sudjelovati s po 40 ljudi. No Sigurd je bio uvjeren da će ga njegov suparnik prevariti i stoga je u bitku doveo četrdeset konja, ali su na svakom od njih bila po dva jahača. Brojčano nadmoćni Vikinzi porazili su neprijatelja, a nakon toga su im po “dobrom starom vikinškom običaju” odrubili glave.
Kako su Sigurdu presudili loši zubi
Sigurd je uzeo glavu svog suparnika i objesio je na sedlo svog konja. No, kako je ubijeni Máel imao loše zube, a sam je Sigurd, vjerojatno tijekom bitke, zadobio ranu na nozi, prilikom jahanja došlo je do trljanja pokvarenih zuba žrtve u ranu, a čemu je pogodovalo to što je ubijeni imao i prilično isturene zube. Potom se Sigurdu na nozi razvila infekcija od koje je kasnije i umro. Sigurd je sahranjen u tumulu nazvanom Sigurd’s Howe odnosno Sigurdovom humku. Tako je Sigurda odsječena glave došla njegove vlastite.
Ovaj je događaj zabilježen tek tri stoljeća nakon što se dogodio u nordijskim sagama, pa njegovu vjerodostojnost treba staviti pod znak pitanja.
Piše: Sonja Kirchhoffer
