Boravak na arheološkim lokalitetima je posebno iskustvo za sve one koji vole prošlost. Taj direktni dodir s predmetima koji su u zemlji ležali stotinama, pa i tisućama godina jedinstven je i angažira brojna osjetila, a posebice ono njuha. Kada jednom osjetite miris zemlje pomiješane s raznom arheološkom građom koja je dugo bila zakopana, garantiramo da se tako nešto ne zaboravlja.
Žena licem okrenuta prema dolje umjesto gore
U 70-im godinama prošlog stoljeća na jugu Sardinije na nekropoli nazvanoj Monte Luna nađen je zanimljiv nalaz tijela koje je bilo položeno na sasvim neočekivan način. Tijelo je umjesto s licem okrenutim prema gore bilo usmjereno prema dolje. U lubanji je bila uz to vidljiva rupa za koju se s obzirom na četvrtasti oblik pretpostavlja da je potjecala od rimskog čavla. Starost ukopa je procijenjena na kraj 3. ili početak 2. stoljeća pr. Krista. Analiza ostataka pokazuje da je žena bila mlada i da je imala između 18 i 22 godine.
Dvije ozljede na glavi
Ukop s licem prema dolje upućuje da je ovdje vjerojatno riječ o osobi koja bila bolesna, a neobična rupa na glavi sugerira da se smatralo da je riječ o nečem opasnom te se zabijanjem čavla u glavu željela izbjeći opasnost, kakva god ona bila. Ova je pretpostavka iznesena u Journal of Archeological Science. S obzirom na to da je čavao u ženinoj lubanji završio nakon njezine smrti očito je da se smatralo da je bolest opasna za okolinu nakon smrti oboljele osobe. Ova je grobnica bila jedna od njih 120 na nekropoli Monte Luna. Smatra se da je groblje korišteno između 6. i 2. stoljeća pr. Krista. Analiza ženine lubanje je pokazala da je ona imala uz spomenutu rupu još jednu ozljedu na glavi, koja se pripisuje padu tijekom epileptičnog napada, a u kojem je vjerojatno i ona izgubila život.
Rimske ideje ili ne?
Sardinija je nekoliko godina nakon završetka Prvog punskog rata (264.-241. pr. Krista) došla pod rimsku vlast. To bi značilo da je u vrijeme ovog pokopa ovdje bio prisutan rimski utjecaj, samo je pitanje u kojem obliku i obimu, osobito u ruralnim predjelima. Zabadanje čavla u lubanje je posvjedočeno na više arheoloških lokaliteta na Sardiniji. Plinije Stariji je svojevremeno napisao da je čavao zaboden u glavu služio sprječavanju širenja “zaraza”. Jedni smatraju da je ovaj nalaz, kao i neki drugi nalazi sa Sardinije pokazatelj novih ideja pristiglih s osvajačima koji sa sobom često donose upakirane grčke ideje. No ne slažu se svi s ovakvim promišljanjima, pa tako Peter van Dommelen s američkog Sveučilišta Brown, koji nije bio uključen u studiju smatra da ruralna naselja Sardinije nisu u tom trenutku pod velikim utjecajem Rima.
U svakom slučaju zabadanje čavla u glavu pomalo podsjeća na obračun s vampirima osobito zbog činjenice da se ritual provodio nakon smrti. To bi ukazivalo i na opasnost od ovih osoba tek nakon kraja njihovih života. U tom kontekstu se može promatrati i ovakav obrnut položaj u grobnicama .
Piše: Sonja Kirchhoffer
