Skiti su do danas ostali sinonim za vješte ratnike naoružane lukovima i strijelama, a koji su jahali na svojim impresivnim konjima. Njihovi su osvajački pohodi predstavljali strah i trepet za sve one koji su im se našli na putu. Priče slavnog grčkog povjesničara Herodota o običajima raznih naroda većinom se smatraju pretjerivanjem, no kada su Skiti u pitanju čini se da su njegovi navodi dobrim dijelom točni.
Nova studija obuhvatila je skitske tobolce stare oko 2400 godina s područja Ukrajine, a koji su nađeni u iskapanjima tijekom zadnjih nekoliko desetljeća. Rezultati te studije objavljene u prosincu 2023. u časopisu PLOS One pokazali su da je dio uzoraka kože od koje su izrađeni ovi tobolci, bio ljudskog podrijetla. Za izradu raznih predmeta poput tobolaca Skiti su koristili najčešće kožu životinja koja im je bila pri ruci, i to je bila uglavnom koža ovaca, koza, goveda i konja, ali su nekada posezali i za ljudskom kožom.
Tobolci od ljudske kože
Ovi su tobolci sačuvani u kurganima odnosno grobnim humcima koji su služili za pokapanje elite. Tobolci su bili važan dio ratnog identiteta skitskog jahača. Znanstvenici su u identifikaciji vrste korištene kože za izradu tobolaca koristili metodu koja se bazira na analizi specifičnih proteina u koži. U osnovi Herodot je očito točno zabilježio običaje, prema kojima su primjerice Skiti strugali ljudsko meso s kože uz pomoć rebra vola, a zatim su kožu gnječili rukama kako bi bila podatna i meka. Prema Herodotu skitski ratnici su ljudsku kožu upotrebljavali za izradu ručnika koji su potom nošeni na uzdama konja. Isto tako su, barem prema ovom drevnom povjesničaru, izrađivali od ljudske kože i odjeću.
Profesor emeritus europske arheologije sir Barrington Windsor Cunliffe sa Sveučilišta u Oxfordu, a koji nije bio uključen u spomenuto istraživanje, zapitao se koji su sve mogući razlozi za korištenje ljudske kože u izradi tobolaca, osim onih statusnih. Cunliffe smatra da su Skiti možda vjerovali da ljudska koža može navesti strijelu da leti u pravom smjeru do svog cilja, kako navodi Live Science u svom članku.
Knjiga o duši uvezana u ljudsku kožu
Naravno nisu samo Skiti koristili ljudsku kožu činili su to i drugi narodi, i običaj nije vezan isključivo uz daleku prošlost. Deranje ljudske kože se zadržalo kroz povijest. Danas se tako na Harvardu čuva knjiga uvezana u ljudsku kožu nazvana “Des Destinées de L’âme” (Sudbina duše) francuskog književnik Arsènea Houssayea, a koja je prvo izdanje doživjela 1879. Ova morbidna ideja uvezivanja knjige u ljudsku kožu potekla je od Houssayeova bliskog prijatelja doktora Ludovica Boulanda koji je radio u gradu Metzu u Francuskoj. Houssaye je dao prijatelju liječniku primjerak svoje knjige, a ovaj ju je uvezao u ljudsku kožu.
Nakon toga ju je vratio autoru s popratnim pismom. U pismu je između ostalog stajalo: Ova je knjiga uvezana u pergament od ljudske kože na kojemu nije utisnut nikakav ukras kako bi se očuvala njezina elegancija. Pažljivim gledanjem lako ćete razlikovati pore na koži. Knjiga o ljudskoj duši zaslužuje ljudski omot: čuvao sam ovaj komad ljudske kože skinut s leđa jedne žene.
Zakonska praksa
Ova koža potječe s leđa siromašne mentalne bolesnice koja je imala nesreću da umre u bolnici dok je u njoj na praksi bio Bouland. Općenito, danas je protuzakonito koristiti ljudsku kožu. Neke države poput Louisiane u Sjedinjenim Državama imaju posebne zakone koji zabranjuju nošenje ili posjedovanje ljudske kože.
U Hrvatskoj prema svemu sudeći ne postoji nikakav zakon koji izričito zabranjuje ovakvo posjedovanje, međutim Hrvatska je vezana zakonodavstvom o ljudskim pravima uz politiku Europske unije, pa je za očekivati da bi se u slučaju nekog spora vezanog uz ovu problematiku europski zakoni mogli primijeniti i na ovo klisko područje.
Piše: Sonja Kirchhoffer
