Možda ste, u razgovoru s nekim vremešnim Dubrovčaninom, dobili savjet da ni u kojem slučaju ne uzimate ništa s Lokruma, čak ni kamen s puta. Možda je, prigušenim glasom, dodao da će vam ono što odnesete s otoka donijeti zlu kob. Ako ste ga blijedo pogledali, po svoj prilici niste čuli za lokrumsko prokletstvo!
Vatrena stihija
Priča o njemu počinje na dan sv. Benedikta, davne 1023. godine. Vatrena stihija toga je jutra progutala većinu dubrovačkih drvenih kuća, a prestrašeni stanovnici zavjetovali su se kako će izgraditi samostan na Lokrumu ako se vatra ugasi. Tako je i bilo.
To velebno zdanje, crkvu Svete Marije, preuzeli su benediktinci, koji na otoku nedugo potom otvaraju jednu od najstarijih ubožnica na svijetu. Pripadnici toga moćnog reda otok su pretvorili u raj na zemlji, no Dubrovčani su s vremenom zaboravili na njihova dobročinstva.
Prekršeni zavjet i benediktinsko prokletstvo
Našavši se u financijskom škripcu, “gospari” su koncem osamnaestog stoljeća odlučili iznajmiti Lokrum Francuzima. Ovi su postavili uvjet: da se benediktincima oduzme sve što imaju. Pripadnici reda tako su bili prisiljeni oprostiti se od svoga višestoljetnog doma – godine 1798. odslužili su posljednju misu u crkvi Svete Marije.
Prema predaji, nakon toga su navukli kapuljače preko očiju, zapalili voštanice, okrenuli ih naopako te triput u povorci obišli otok, zauvijek se opraštajući se njim. Uz molitvu, izgovorili su sudbonosne riječi: “Neka je proklet svatko tko pribavi Lokrum za osobno uživanje!”.
Niz smrtnih slučajeva
Pet godina kasnije, dubrovačka vlada prodaje otok privatnicima, a kletva, čini se, počinje djelovati. Gradski vijećnici Sorkočević, Gučetić i Pucić, koji su bili zaduženi za procjenu vrijednosti otoka, jedan za drugim su skončali na nemile načine. Sorkočević se bacio kroz prozor s trećeg kata svoje palače, Gučetić se utopio u moru blizu Lokruma, a Pucić se objesio na tavanu svoje kuće. Vlasnik otoka, bogati dubrovački kapetan Tomašević, preko noći je pao na prosjački štap. Sljedeći vlasnik, Jakopović, utopio se nakon što je iznenadan nalet vjetra prevrnuo njegov čamac.
Otok je potom kupio nadvojvoda Maksimilijan I., mlađi brat austrijskog cara Franje Josipa I., vjerujući kako će ondje, u idiličnom okruženju, uživati s obožavanom suprugom Charlottom. Nije bilo suđeno. Upravo s Lokruma Maksimilijan je zaplovio u daleki Meksiko. Ondje su ga uhapsili, mučili i strijeljali. Charlotta se vratila na Lokrum, jedva preživjevši brodolom, da bi nedugo potom skončala od vlastite ruke, posve pomračenog uma.
Zemlja se zatresla a more uznemirilo
Sljedeća žrtva bio je kralj Bavarske Ludwig II., o čijoj smo nelijepoj sudbini već pisali. Nakon ljetovanja na Lokrumu, saznao je da ga je bavarski ministarski savjet proglasio ludim i zbacio s prijestolja. Našli su ga mrtvog u jezeru kraj njegova imanja, a pretpostavlja se da se ubio. Kao vlasnik Lokruma naslijedio ga je sin jedinac Rudolf, a ljetopisci tvrde da se zemlja zatresla a more uznemirilo kad je ovaj kročio na otok. Njegov kraj bio je užasan: nakon što je, navodno lud od ljubomore, ubio ljubavnicu Mariju Vetseru, Rudolf si je pucao u glavu. Postojale su još neke teorije o njegovoj smrti, o čemu smo također pisali.
I napokon, dolazi godina 1914. Habsburški prestolonasljednik Franjo Ferdinand i njegova supruga Sofija spremaju se provesti ugodno ljeto na Lokrumu. Ipak, najprije odlaze u obilazak svoje anketirane Bosne. U Sarajevu ih je dočekao Gavrilo Princip, a svi znamo kako je ta priča završila…
Piše: Lucija Kapural
