Odavno znate da je NASA lažirala slijetanje na Mjesec? Po vašem dubokom uvjerenju, princeza Diana je ubijena, Elvis Presley živ, a zla američka vlada krije male zelene u Području 54? Znate kako su DOISTA skončali Hitler, Kennedy i Bin Laden, baš kao da ste bili na poprištu događaja? Imali biste i koju pametnu na temu rušenja njujorških blizanaca? Ako ste na više od jednog pitanja odgovorili potvrdno, punokrvni ste teoretičar zavjere te ćete, uvjereni smo, uživati u narednim recima!
Ljudi u crnom
Većina teorija zavjere polazi od premise poznate svakom paranoidnom shizofreniku: svijetom upravljaju dobro organizirane grupe, koje se infiltriraju u raznorazne organizacije, od crkava preko poštanskih ureda do vašeg diskonta na uglu. Oni permanentno nadopisuju povijest, kako bi pristajala njihovim podlim ciljevima, a uz to kontroliraju medije i manipuliraju burzom. Sjeme teorije da su oni koji vuku konce iz pozadine tajanstveni “ljudi u crnom” posijano je davne 1947. godine, kad je stanoviti Harold Dahl izišao u javnost s pričom da je svjedočio slijetanju NLO-a na američkom otoku Mauryju. Napomenuo je kako tim činom riskira život, budući da ga je “muškarac u crnom odijelu” upozorio da šuti o onome što je vidio ako mu je život mio. Sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, sličnu je priču iznio ufolog Albert K. Bender, tvrdeći kako ga je presrela skupina “visokih i mršavih muškaraca egzotičnih crta lica” i zaprijetila mu “ozbiljnim posljedicama” ako trenutačno ne obustavi svoja istraživanja izvanzemaljskih entiteta. Pogađate, isti su bili odjeveni u crna odijela. Bender je otišao korak dalje: iznio je tezu da su ti ljudi zapravo vladini tajni agenti, čiji je primarni zadatak ušutkati sve one koji pokušavaju dokazati da nismo jedina inteligentna bića u svemiru. Narednih godina, slična svjedočanstva nicala su poput gljiva poslije kiše, s vremenom poprimajući nove, maštovite elemente te postajući dijelom američkog folklora. Jedna od inačica teorije tvrdi da ovi zlikovci nadziru škole, kako bi bili sigurni da se mladež kvalitetno zatupljuje i čini poslušnim ovcama lišenim kritičkog mišljenja. Probleme s opozicijom rješavaju učas posla, arhaičnim političkim sredstvima: potkupljivanjem, prijetnjama i, ako prethodna dva ne upale, ubojstvima. Nadalje, zamjenjuju ljude dvojnicima, a u posljednje vrijeme usavršavaju metode kloniranja kako bi mogli zamijeniti svakoga. Posjeduju tajne laboratorije gdje razvijaju novo oružje za masovno uništenje te eksperimentiraju s novim načinima kontrole uma. Drogiranje nesvjesnih subjekata i odašiljanje subliminalnih poruka kroz popularne reklame također je dio njihova modusa operandi. Glavna preokupacija im je produžetak života pod svaku cijenu, pa eksperimentiraju s kloniranjem, jogom, magijom, jarećim žlijezdama, transfuzijama i kompjuterskim duplikacijama.
Od kralja Nimroda do ljudi-guštera
Jednu od najmaštovitijih teorija zavjere koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća počeo je širiti David Icke, bivši engleski sportski komentator. U mladosti je bio opsjednut nogometom, ali ga je teška bolest spriječila da napravi karijeru. Nakon toga se neko vrijeme bavio ekologijom, da bi u Peruu, uz pomoć neke iscjeliteljice, “proniknuo u tajnu kozmičkog ustroja”. U mističnom zanosu, propali nogometaš spoznao je da je urota globalnih razmjera na djelu već tisućama godina te da mi, budale, toga uopće nismo svjesni. Prema Ickeu, stvari stoje ovako: elita odabranih vlada svijetom, a tzv. novi svjetski poredak zapravo je plan koji korijene vuče iz Babilona, iz vremena prvog kralja Nimroda i žene mu Semiramide. Ti šefovi iz sjene zapravo su gmazoliki izvanzemaljci sa zviježđa Draco, a naša civilizacija začeta je njihovim križanjem s domorodačkim stanovnicima iz prapovijesti Zemlje. Opaki gmazoliki stvorovi, koje Icke ih zove Annunaki, običnom čovjeku su nevidljivi, jer djeluju iz tzv. niže četvrte dimenzije, ali se njihova prisutnost očituje na svakom koraku. I, što je najgore, u stanju su mijenjati oblik – ako popiju dovoljnu količinu ljudske krvi. Ovi prepredeni gadovi manipuliraju našim umom, a činjenica da ne vjerujete u njihovo postojanje nedvojbeno dokazuje da je vaš um uvjetovan od strane Drakona. Kao dodatni “neoborivi” dokaz, sjedokosi Englez navodi svjedočanstvo žene koja je vidjela kako se nekadašnji američki predsjednik Bush pretvara u reptila.
Slijetanje na Mjesec? Puka farsa!
Davne 1902. godine, francuski sineast Georges Méliès snimio je crno-bijeli film “Putovanje na Mjesec”. Šezdeset sedam godina kasnije, znanstvena fantastika postala je stvarnost: ljudska noga zakoračila je na dotad nedostižnu površinu našega nebeskog pratitelja. Trenutak kad je Neil Arstrong izgovorio legendarnu rečenicu o “malom koraku za čovjeka a velikom za čovječanstvo” bio je vrhunac najvećeg pothvata u povijesti. Astronauti su dočekani kao junaci u domovini i svijetu, a nakon njihovog podviga – u razdoblju od 1969. do 1972. godine – još pet misija Apolla uspješno je sletjelo na Mjesec. Ovo je verzija koja se uči u školama. Lažna verzija – ako pitate ljubitelje teorija zavjere. Sumnja u istinitost velikog događaja pojavila se vrlo brzo te, unatoč hrpi dokaza koji govore suprotno, ostala prisutna do danas. U novinama su objavljivani članci koji su tvrdili da je u pitanju bila prevara, da su Amerikanci “mali korak” snimili u nekom filmskom studiju, ovdje na Zemlji, kako bi pretekli Ruse u svemirskoj utrci. Čitavu stvar NASA je navodno lažirala uz pomoć CIA-e, što ih je koštalo, precizni su teoretičari zavjera, 40 milijuna dolara. Navedeni su brojni “dokazi” u prilog ove teze: ni na jednoj fotografiji s Mjeseca ne vide se zvijezde; američka zastava zabodena u Mjesečevu površinu vijori se kao blesava, unatoč činjenici da na Mjesecu nema vjetra; sjene astronauta ne pružaju se u istim smjerovima; površina Mjeseca za vrijeme dana je toliko topla da bi se kamere otopile kao sladoled u srpnju; letjelica je pri slijetanju trebala ostaviti krater iza sebe a nije… Jednu po jednu, stručnjaci su ove sumnje odbacili kao notornu glupost.
Živi mrtvac
Neki su pobornici teorije zavjera uvjereni u to da je Paul McCartney, jedan od najistaknutijih svjetskih glazbenika, zapravo mrtav već duže od četiri desetljeća. Sve je počelo 1969. godine, kad je radijski DJ Russ Gibb zaprimio telefonski poziv. Muškarac koji se predstavio kao Tom rekao je da je McCartney mrtav već tri godine. Njegova teorija glasi, otprilike, ovako: napustivši studio 9. studenog 1966. godine, Paul je sjeo u automobil da bi, onako iscrpljen, zadrijemao za volanom i odletio u provaliju. Javnost nikad nije doznala za glazbenikovu smrt, jer u tom trenutku nikome nije odgovaralo da se “beatlemanija” okonča. U strogoj tajnosti, održan je tečaj za McCartneyeva dvojnika: pobjednik, neki kanadski glumac, bio je “pljunuti” pokojnik, a uz to je znao pjevati. Manji detalji ispravljeni su plastičnom operacijom, ali je dvojnik imao duboki ožiljak iznad usne koji se nije mogao u potpunosti ukloniti. Indikativno, članovi upravo tada drastično mijenjaju imidž: možda su brade pustili upravo kako bi se prikrio sporni ožiljak? Teorija je s vremenom dobila mnogo pristaša, a ovi su je obogatili novim detaljima i “dokazima”, poput onog da na antologijskoj naslovnici albuma “Abbey Road” McCartney – ljevak – drži cigaretu u desnoj ruci.
Kako teleportirati ratni razarač?
Iza kodnog imena “Projekt Rainbow” (“duga”) krije se tajni eksperiment američke ratne mornarice, proveden 28. listopada 1943. godine na dokovima brodogradilišta u Philadelphiji. O čemu se tu točno radilo, nije poznato – kako je kod vojnih tajni obično riječ – no oko njega su tijekom godina razvijene brojne teorije zavjere. Navodni svjedoci, čija vjerodostojnost je vrlo upitna, tvrdili su da je američka vojska već tada imala pristup tehnologiji teleportacije te da je, zahvaljujući njoj, razarač “USS Eldridge” trenutačno uspjela prebaciti na 600 kilometara udaljenu lokaciju. Pokus se navodno temeljio na teorijskim postavkama Alberta Einsteina, u svrhu stvaranja elektromagnetskog polja oko ratnog broda, koje će isti učiniti nevidljivim. Prema pričama, “USS Eldridge” je uspješno teleportiran zajedno s članovima posade. Ovi su u trenutku “prijenosa” iskusili mučninu, a u narednim mjesecima i ozbiljne psihičke tegobe. Neki su i umrli. Kraj priče nije osobito originalan: preživjeli pokusni kunići otpušteni su iz službe, prije čega im je zla vlada “isprala mozak” kako se ničeg ne bi sjećali.
Piše: Lucija Kapural
