O izgledu čuvenog Vlada III. Drakule,odnosno vlaškog kneza koji je zbog svoje okrutnosti poslužio kao model u stvaranju književnog predloška o vampirima, zabilješke je ostavio naš poznati diplomat Nikola Modruški. Modruški je bio jedno vrijeme papinski legat na dvoru Matijaša Korvina te je vjerojatno da se u Budimu sreo oči u oči s poznatim knezom Drakulom. Zbilo se to između 1463. i 1464.
Neugodan opis
Vlad je u to vrijeme bio zatočenik Matijaša Korvina, a Nikola ga nije opisao u oku ugodnom svijetlu. Prema našem Nikoli, legendarni je Vlad Drakula bio više nizak nego visok. Imao je malo i crvenkasto lice koje je ležalo na snažnom vratu. Na tom se licu isticao veliki i orlovski nos, kao i široke zelene oči, uokvirene snažnim obrvama, a koje su cijelom licu davale čudan prijeteći ton. Nosio je, kako kaže Nikola, samo brkove, ali ne i bradu. Osim toga imao je kovrčavu i dugu crnu kosu. Usporedimo li ovaj opis s najpoznatijim Vladovim portretom možemo s dosta sigurnosti zaključiti da je Nikola doista i upoznao Vlada.
Sklonost nabijanju na kolac
Iako neki smatraju da je Vlad III. naziv Drakula dobio upravo zbog svoje iznimne okrutnosti istina je drugačija i to je ime kako navodi profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Castilia Manea-Grgin naslijedio od oca. To ime dolazi od latinske riječi draco koja označava đavla. Zapravo prema riječima znanstvenice Grgin ispranije ga je nazivati Vladom Drakulom, a ne Tepešom (Tepeş) jer ovaj drugi naziv potječe od osmanskih kroničara koji su ga tako nazivali zbog njegove sklonosti da svoje žrtve nabija na kolac. Čini se da tu Vlad nije pravio neku razliku između Osmanlija i svojih neprijatelja, neovisno o njihovoj dobi i spolu.
Laviranje po oštrici noža
Nikola Modruški kada piše o Vladu Drakuli onda je prilično proturječan jer s jedne strane piše o njegovoj hrabrosti koja je vrijedna divljenja, a s druge donosi podatke o stravičnoj okrutnosti. Upravo je zbog takvih opisa Vlad portretiran kao poremećen ubojica odnosno jedan od najvećih masovnih ubojica u povijesti. No, s druge strane je isto tako opisivan i kao heroj koji se borio za neovisnost svoje zemlje. Vijesti o njegovom junaštvu kao i okrutnosti proširile su se svijetom zahvaljujući izumu tiska pri čemu je ova ružna strana zasjenila onu pozitivnu. Istina je da je vlaški knez lavirao po oštrici noža, krećući se između kršćanstva i osmanske opasnosti.
Odakle sada krvave suze?
Konačan smrtni udarac zadao mu je romanom “Drakula” književnik Bram Stoker koji ga je pretvorio u neumrlo biće žedno krvi. Najnovije istraživanje kaže da je Vlad plakao krvavim suzama. Pitanje je kako su do toga zaključka došli današnji znanstvenici. Prema onome što znamo, analizirali su njegova pisma uz primjenu nove tehnologije. U pitanju je masena spektrometrija, koja pojednostavljeno rečeno analizira molekule na osnovu njihove mase, kao i polimer etilen-vinil acetat. Zahvaljujući tome došlo se do informacija o peptidima i proteinima ljudskog podrijetla sačuvanim na njegovoj pisanoj građi. Naravno da svi ovdje nađeni podaci ne moraju potjecati od samog Vlada Drakule, no logično gledano on je nad svojim pismima proveo najviše vremena, zbog čega je velika vjerojatnost da je riječ o biološkom materijalu koji se može dovesti s njim u vezu. Prema ovim podacima ukoliko je ovaj materijal doista pripadao Vladu imao je infekciju dišnog sustava i/ili kože, a prema pismu koje je napisao 4. kolovoza 1475. bolovao je i od rijetke bolesti koja se naziva hemolakrija, a zbog koje bolesnik plače krvavim suzama. Nju uzrokuje ozljeda ili infekcija oka, a u težim slučajevima može ju uzrokovati i tumor suznih žlijezda.
Rezultat ovog istraživanja objavljen je u časopisu Analytical Chemistry. Vrlo je moguće da će ovo otkriće dati još krvavog materijala o legendarnom grofu zbog kojega će ova priča postati još krvavija nego što je do sada bila.
Piše: Sonja Kirchhoffer
