Nafta je danas jedna od najdragocjenijih supstanci na svijetu. Za njen su prijevoz najzaslužniji posebni brodovi koje nazivamo tankerima, izum 19. stoljeća. Prvi ih je osmislio Šveđanin Ludwig Nobel (brat slavnog Alfreda), izradivši planove za brod s ugrađenim spremnicima za tekućine. Nobel je 1870-ih radio u gradu Baku na obali Kaspijskog mora u Azerbajdžanu. Naftu se tada izvorno prevozilo u bačvama za gorivo, što je zahtijevalo mnogo vremena i truda, a bilo je i prilično nesigurno. Usto, u regiji gdje je Nobel radio nije bilo mnogo drva za izradu bačava. Nobel se dosjetio da bi se naftu moglo putem cijevi dopremiti izravno u spremnike na brodu. Pri dizajniranju nove vrste broda pomogao mu je brat Robert Nobel.
Mnogi u početku nisu vjerovali da će tankeri biti sigurni. Bojali su se da bi rad motora mogao uzrokovati zapaljenje goriva u spremnicima ili da bi se u trupu broda mogle nakupiti otrovne pare. Usprkos kritičarima, Nobel je uspješno izradio 12 kilometara dugu cijev od bušotina do transportnih brodova. Zatim je u švedskom brodogradilištu Motala Varv u Norrköpingu izgradio prvi tanker. Godine 1879. u službu je ušao plod njegova rada, tanker Zoroaster, nazvan prema proroku Zaratustri. Bio je 56 metara dug i 10 metara širok te je u svojem 21 spremniku mogao nositi do 240 tona nafte. Pokazao se uspješnim, pa su braća Nobel izradila još osam tankera za svoju tvrtku Branobel, koja je prevozila naftu iz Bakua preko Volge i na Baltik.
Piše: Boris Blažina
