Godine 1877. talijanski astronom Giovanni Schiaparelli je promatrajući Mars pomoću teleskopa u vremenu kada je planet bio u opoziciji, tj. kada su se Mars i Zemlja nalazili najbliže jedno drugome, izradio niz zemljopisnih karata površine Crvenog planeta. Primijetio je niz dugih ravnih linija koje su se kretale od ekvatora do 60 stupnjeva sjeverne i južne geografske širine. Schiaparelli im je čak nadjenuo imena rijeka na Zemlji. Njegovo otkriće dogodilo se u vrijeme kada su mnogi znanstvenici koristili priliku da novim teleskopima promatraju planet. Tako je Asaph Hall iste godine otkrio da Mars ima dva prirodna satelita.
Schiaparellijevo otkriće imalo je, međutim, posebno snažan odjek i to prvenstveno zbog pogrešnog prijevoda. Naime, talijanska riječ canali u engleskom je tisku prevedena kao canals, odnosno kanali, dok bi ispravan prijevod bio brazde. Korištenjem riječi kanali sugeriralo se da je netko svjesno oblikovao okoliš, tj. postojanje marsovske civilizacije. Ova je teorije privukla mnoge pobornike, među kojima je najistaknutiji bio američki astronom Percival Lowell. On je teoriju o postojanju napredne civilizacije – ili barem njenih ruševina – raširio po mnogim ondašnjim medijima, tvrdeći da su Marsovci izgradili kanale kako bi doveli vodu s hladnih polova planeta do suhih ekvatorijalnih područja. Štoviše, smatrao je da je postojanje takvih velebnih kanala dokaz o tome da su Marsovci napredniji od Zemljana.
Mnogi znanstvenici, međutim, nisu dijelili Lowellovo mišljenje. Iako su mnogi prihvatili postojanje kanala, većina ih je tumačila kao prirodni fenomen. Kako je napredovao razvoj teleskopa, tako je broj navodnih kanala na površini Marsa postajao sve manji. Godine 1909. izrađen je dotad najprecizniji teleskop, pomoću kojeg je otkriveno da su kanali zapravo samo optička iluzija uzrokovana nepreciznim teleskopima.
Piše: Boris Blažina
