Ljudske kosti predstavljaju prvorazredan arheološki izvor jer iz njih možemo otkriti podatke o pokojnicima koji nisu zapisani u nijednom dokumentu niti na ikojem spomeniku. Neki od njih su:
Dob i spol – antropološkom analizom određenih kostiju (lubanja, zdjelica) moguće je s priličnom preciznošću ustanoviti dob i spol pokojnika. Ako je riječ o većoj grobnici, to nam može dati uvid u prosječan životni vijek i dobno-spolnu strukturu neke povijesne zajednice.
Društveni status – kosturi robova i fizičkih radnika obično nose tragove ozljeda na radu, oni rudara tragove izloženosti otrovnima vezanim uz pojedine rude, oni vojnika tragove nasilja itd. Imućniji ljudi imali su pristup boljim protezama. Neki kosturi robova pronađeni u okovima. Nadalje, predmeti pokopani uz kostur mogu svjedočiti o nečijem zanimanju – npr. ratnici su često pokopani s oružjem.
Kojim su se sportovima bavili – uz svaki sport vezane su specifične ozlijede. Npr. u Pompejima su pronađeni ostatci osobe sa zaliječenim frakturama kostiju šake i nosa, vjerojatno boksača, dok je bacač koplja pronađen na istom nalazištu imao ono što danas nazivamo teniskim laktom.
Kako su umrli –tijela su prilikom ratova i velikih katastrofa često polagana u masovne grobnice. Stoga je prisutnost velikog broja ljudi s istom vrstom ozlijede jasan pokazatelj takvog događaja.
Tko im je u životu bio važan – ljudi su često pokapani uz bračnog druga, nerijetko uz roditelje ili djecu odnosno druge članove obitelji. Uz neke su pokopani kućni ljubimci, najdraži konj i sl. Uz moćnike su ponekad pokopani njihovi sluge, kako bi im nastavili služiti u zagrobnom životu.
Odakle su došli i s kime su trgovali – predmeti pokopani uz pokojnika, a koji nisu tipični za tu regiju, pokazatelj su aktivnih trgovačkih veza ili stranog porijekla pokojnika. DNK analiza također može pokazati da je netko bio stranog porijekla. Npr. među ostatcima Rimljana u Engleskoj pronađene su osobe s Bliskog Istoka i sjeverne Afrike.
U što su vjerovali – predmeti pokopani uz pokojnika, kao i način na koji je položen u grob, svjedoče o pogrebnim ritualima neke kulture i, u nekim slučajevima, kojoj je vjerskoj zajednici pokojnik pripadao.
Piše: Boris Blažina
