Dječak skromnog porijekla s englesko-škotskog pograničja, James Cook stoji bok uz bok velikim istraživačima poput Vasca de Game, Kristofora Kolumba, Marka Pola i Ferdinanda Magellana
Za razliku od mnogih svojih prethodnika, Cook se do položaja zapovjednika ekspedicije izborio isključivo svojim sposobnostima i trudom, a ne plemićkim porijeklom. Odudara i po tome što je djelovao u 18. stoljeću, nakon razdoblja velikih geografskih otkrića.
Djetinjstvo: od farmera do kapetana broda
James Cook rođen je 27. listopada 1728. u selu Marton u sjevernom dijelu engleske grofovije Yorkshire. Bio je drugo od osmero djece Jamesa Cooka Starijeg, Škota iz pograničja Engleske i Škotske (engl. Scottish Borders, škotski The Mairches) i majke Grace Pace, Engleskinje iz obližnjega gradića Thornaby-on-Teesa. Iako je James Cook Stariji bio običan radnik na farmi, svojim se trudom domogao položaja upravitelja farme Airey Holme kod Great Aytona te je mladom Jamesu osigurao posao na istoj farmi, ali i školovanje. Mlađi je James kasnije govorio da se kao dijete znao popeti na obližnje brdo Roseberry Topping kako bi pobjegao od svijeta. Bile su to prve avanture dječaka koji će postati jednim od najvećih istraživača u ljudskoj povijesti.
Navršivši 16 godina, Cook se odselio u 30-ak kilometara udaljeno selo Staithes, gdje ga je jedan galanterist uzeo za šegrta. Pokazalo se da ga taj posao baš i nije zanimao pa se nakon godinu i pol uputio do lučkog gradića Whitbyja u kojem je upoznao kvekere Johna i Henryja Walkera, poznate brodovlasnike i trgovce ugljenom koji su na Cooka utjecali svojim skromnim i strogim načinom života. Iduće je tri godine Cook proveo kao vježbenik na trgovačkom brodovlju koje je plovilo iz sjeverozapadne Engleske u London i obrnuto. Tijekom tog je vremena Cook stekao znanja algebre, trigonometrije, geometrije, navigacije i astronomije – vještine vrlo važne za pomorskog časnika. Cook je 1752. unaprijeđen u pomoćnika navigatora, a tri godine kasnije ponuđeno mu je da postane kapetan broda za ugljen Friendship. Međutim, Cook je to odbio jer je uočio priliku da brže napreduje u svojoj karijeri te se u Londonu dobrovoljno prijavio za službu u britanskoj ratnoj mornarici. Velika Britanija uključila se u sukob koji će ostati zapamćen kao Sedmogodišnji rat.
Na dalekom sjeveru
Do 1757. Cook je na brodu Eagle poslan u Kanadu koju su tada držali Francuzi, protivnici Britanaca u Sedmogodišnjem ratu. Sudjelovao je u potapanju jednoga i zarobljavanju još jednoga francuskoga broda. Iduće je godine službovao kao navigator na brodu Pembroke. Cook je 1759. godine odigrao vrlo važnu ulogu u opsadi Quebeca. Istražio je i izradio zemljovide ušća rijeke Saint Lawrence, što je Britancima omogućilo da uspješno izvedu prepad i Francuzima preotmu grad. Cookov je pothvat bio vrlo opasan i zahtjevan jer je morao raditi noću kako bi izbjegao francuske patrole. Britanske su snage pobijedile u ratu i nanijele velik udarac francuskom kolonijalnom carstvu, preotevši im Kanadu i Louisianu istočno od Mississippija.
Nakon kraja rata, tj. od 1763. do 1767., Cook je službovao na brodu Grenville. Primjenom metode precizne triangulacije izradio je vrlo detaljne karte obale otoka Newfoundland, što nije bilo lako jer se oko njega nalazi mnogo opasnih grebena i plićaka. Cookove su karte bile toliko precizne da su ostale u uporabi gotovo 200 godina. To nije bio kraj njegovih ambicija. U svojem je dnevniku zapisao da želi ići “ne samo dalje nego što je bilo koji čovjek prije mene, već toliko daleko koliko mislim da je uopće moguće da čovjek ide“. Kvaliteta Cookovih karata i činjenica da su izrađene u većinom nepovoljnim vremenskim i klimatskim uvjetima privukla je pozornost Admiraliteta (Britansko ministarstvo ratne mornarice) i Kraljevskoga društva u Londonu (engl. Royal Society, britanska akademija znanosti).
Piše: Boris Blažina
