Evolucija robota se odvija negdje duboko u pozadini naših života. Upravo zbog te tajanstvenosti nismo ni svjesni koliko tehnologija napreduje. Nove generacije robota koje su programirane za društvenu interakciju toliko su napredne da čovjek može dobiti dojam da je riječ o humanoidnim robotima koji su razvili samosvijest. No, je li tome doista tako provjerit ćemo u današnjem članku.
Da bi nam pravili društvo moraju biti slične građe nama
Svima nama koji nemamo veze s robotikom i programiranjem roboti su “špansko selo”. No logično je za pretpostaviti da bi roboti trebali imati sličnu građu tijela našoj, kako bi mogli obavljati stvari poput nas i biti nam pratnja. Upravo zbog toga je razvijen robotić naziva iCub sastavljen čak od nekih 5000 dijelova. On je visok samo oko metra i težak nešto više od 20-kilograma, a u cjelini nalikuje svojom građom na predškolsko dijete ili dijete ranog školskog uzrasta.
Sposobnost učenja
Osim tijela za društvenu interakciju s ljudima, robot treba posjedovati i kognitivne sposobnosti, a kako bi se one razvile došlo je do suradnje razvojnih psihologa i robotičara. Zahvaljujući toj suradnji iCub je napravljen još 2004. u talijanskom Institutu za tehnologiju u Genovi. On je sposoban učiti, ali je ta sposobnost za sada ograničenog kapaciteta. Naime, ovakvi roboti mogu istraživati svijet, no za funkcioniranje im je potrebna prilična količina energije, a s njima se upravlja uz pomoć računala.
Uspješan eksperiment
Znanstvenike je zanimalo kako će ljudi reagirati na ovog robota sposobnog za društvenu interakciju. U tu su svrhu oformljene dvije skupine ispitanika. Pojedinci iz dvije skupine su se susretali s iCubom koji je bio programiran za različito ponašanje u svakoj od njih. Rezultati ovog istraživanja objavljeni su u časopisu Technology, Mind and Behavior, 7. srpnja 2022. godine. Glavna autorica studije Serena Marhesi i koautorica Agnieszka Wykowska, obje iz IT sektora vezanog uz robotiku i društvenu interakciju, iznenađene su koliko je ovaj eksperiment bio uspješan jer je pokazao da su ljudi iz skupine koja je bila u interakciji s humanoidnom varijantom robota, dobila dojam tijekom zajedničkih gledanja kratkih filmova da su bili u društvu s robotom koji je razvio vlastitu samosvijest. No zapravo je riječ o robotu s koji je bio programiran da se s dijelom sudionika ponaša kao stroj, a s dijelom kao čovjek.
Ono što je važno u cijeloj priči, unatoč poigravanju znanstvenika s nama običnim smrtnicima, je da roboti mogu uspostaviti odličnu društvenu interakciju s ljudima te da će u ne tako dalekoj budućnosti imati svoju funkciju u medicini, socijalnoj skrbi i drugim sektorima koji zahtijevaju društvenu interakciju.
Piše: Sonja Kirchhoffer
