Kada ugledaju fotografiju snimljenu ispod morske površine, mnogi bi pomislili da ju je omogućila relativno recentna tehnologija. Povijest podvodne fotografije zapravo je mnogo starija.
Prvu podvodnu fotografiju snimio je Englez William Thompson još 1856. i to kamerom montiranom na vrhu štapa, koji je spustio iz čamca. Fotografija je, međutim, bila vrlo mutna i nejasna. Želja za kvalitetnijom podvodnom fotografijom bila je tolika da je Udruženje fotografa iz Marseillea 1882. raspisalo međunarodni natječaj, nudeći 500 zlatnih franaka za fotografiju „koja će prikazivati scenu podvodnog života“. Natječaj je propao jer se nije prijavio dovoljan broj sudionika.
Prve uspjele podvodne fotografije snimio je francuski biolog Louis Boutan 1893. uz pomoć Josepha Davida. Snimljene su u Sredozemnom moru kod gradića Banylus-Sur-Mer nedaleko od francusko-španjolske granice. Boutan je snimao malim fotoaparatom (9 x 12 cm) koji je smjestio u hermetički zatvorenu kutiju, povezanu s elastičnim balonom ispunjenim zrakom. Balon je služio za održavanje pritiska u kutiji. Godine 1899. Boutan je otišao korak dalje i snimio fotografije na dubini od 50 metara, koristeći se većim fotoaparatom (18 x 24 cm) i podvodnom magnezijevom bljeskalicom. Pomoću gumene ručne pumpice upuhivao se magnezijev prah u upaljenu alkoholnu svjetiljku. Kako je bila velika i nezgrapna, Boutan je bio prisiljen zaroniti bez fotografske opreme, koja mu je naknadno spuštena na dno nakon što je odabrao kadar. Između ostalog, snimio je prvu fotografiju ronioca ispod površine mora.
Boutan je zatim pokušao napraviti prvu podvodnu panoramsku fotografiju, ali bez uspjeha. Međutim, uspio je pokrenuti revolucionarni žanr fotografije. Godine 1912. redatelj John Ernest Williamson snimio je prvi podvodni filmTrideset milja pod morem. Prve podvodne fotografije u boji, s prikazima riba, nastale su u Meksičkom zaljevu 1927. godine, a snimili su ih fotograf Charles Martin i ihtiolog William Longley fotoaparatom u vodootpornom kućištu i osvjetljenjem dobivenim pomoću eksplozivna magnezijeva praha. Martin je nastavio rad na tom polju, snimajući prve snimke podvodnih arheoloških lokaliteta. 1930-ih i 1940-ih biolog Hans Haas uspio je snimiti tisuće visokokvalitetnih podvodnih fotografija, a nakon Drugog svjetskog rata snimio je dokumentarne filme poputLjudi među morskim psima iAvanture u Crvenom moru (potonji je osvojio nagradu za najbolji dokumentarac na Venecijanskom filmskom festivalu 1951. godine). Godine 1947. francuski inženjer Dimitri Rebikoff izumio je električnu bljeskalicu.
Sve rasprostranjenija fleksibilna ronilačka odijela i autonomni ronilački aparati (SCUBA) 1950-ih omogućili su pravi procvat podvodne fotografije. Izumitelj Jean de Wouters i istraživač Jacques-Yves Cousteau osmislili su 1956. poseban fotoaparat nazvan Calypso-phot s brzinom okidača 1/1.000 sekundi. Godine 1963. tvrtka Nikon na tržište je plasirala fotoaparat nazvan Nikonos-Calypso prema Woutersovom i Cousteauovom izumu. Još jedan vrlo značajan doprinos dala je robotika – fotograf Emory Kristof je 1985. robotskom kamerom snimio olupinu Titanika.
Piše: Boris Blažina
