Prepucavanja oko piramida: Jesu li piramide iz Bosne prave ili ne?

Piramide su obilježile velike civilizacije Afrike, Bliskog istoka, ali i južne Amerike. Do sada nisu pronađene na europskom tlu, a njihovo bi nalaženje dalo potvrdu da su sve civilizacije imale određena zajednička antropološka obilježja u svom razvoju, što je predmet sporenja unutar antropologije. Nadomak Visokog u Bosni 2005. godine američko-bosanski biznismen Semir Osmanagić pronašao je, čini se, kariku koja nedostaje na povijesnim zemljovidima. On je tu identificirao Piramidu Sunca, Piramidu Mjeseca i Piramidu bosanskog Zmaja. Ovaj potez je u siromašan kraj privukao brojne turiste i donio solidan prihod ovdašnjoj zajednici. Od trenutka kada je Osmanagić postavio svoju teoriju neprestano se u javnosti konfrontiraju dva stajališta, koja se mogu svesti na to jesu li objekti njegova istraživanja prirodne ili umjetne formacije.

Vrijeme izgradnje

Semir Osmanagić koji je inače po struci ekonomist, smatra da su ove “piramide” izgrađene možda već i oko 12 000. godina pr. Krista, ali je moguće i kasnije. Stručnjak za grčku prapovijest Curtis Runnel sa Sveučilišta u Bostonu primjećuje da je onda vrijeme u kojem su ove piramide izgrađene, ono u kojem su ovdje hodali prilično primitivni stanovnici, lovci i skupljači, a koji su živjeli u skloništima na otvorenom ili spiljama, i nisu imali ni znanja ni vještine da sagrade nešto poput piramida. Naravno Osmanagić dopušta mogućnost da su sagrađene i kasnije pa možda  i u rasponu do 500. godine pr. Krista, što je već vrijeme u kojem stvari u tehnološkom smislu stoje drugačije. No ukoliko bismo ovu gradnju smjestili u doba zadnjeg glacijala njezini bi tvorci mogli biti samo izvanzemaljci.

Financijska podrška općine

Lokalne vlasti su prepoznale u Semirovim tvrdnjama mogućnost za gospodarski razvoj cijelog kraja, a tko bi im zamjerio na kraju. Područje Visokog smjestilo se u središnjoj Bosni, u dolini rijeka Bosne i Fojnice. Ako krenemo proučavati Osmanagićeve tvrdnje uočit ćemo iduće: da se njegove tvrdnje baziraju na dva argumenta, prvi je vezan uz oblik ovih formacija, a koji je prema njemu pravilan piramidalni, dok se drugi bazira na strukturi gradnje, a za koju tvrdi da je betonska. Oni koji se ne slažu s tvrdnjama Osmanagića navode da je riječ o formacijama koje nisu u potpunosti pravilne i koje imaju velike otklone u tom smislu. Nadalje, njegova tvrdnja da je riječ o betonu nikako ne stoji jer je kemijska analiza pokazala da je ovdje riječ o sedimentnim stijenama.


Energetski naboj

Osmanagić naglašava i energetsku stranu piramida s čim se slaže većina znanstvenike. No to što mjesto ima poseban energetski naboj ne znači da je ovo umjetna tvorevina jer energija ne mora biti produkt ljudskog djelovanja. Veću količinu energije koja je ovdje zabilježena, stručnjaci pripisuje piramidalnom obliku ovih brda koji stvara neku vrst energetskog polja.

“Kao da rušimo Stonehenge”

Ovakve prirodne formacije poput piramida u Bosni nisu neuobičajene kako se čine na prvu, one se mogu naći na prostranstvima od Afrike do Azije. Devedeset posto znanstvenika se slaže s tvrdnjom da je ovdje riječ o geološkim formacijama u kojima nema apsolutno ništa sporno. Arheološka struka je zabrinuta za dozvolu koju je Osmanagić dobio za tamošnja iskapanja, a koja su kako tvrde stručnjaci naštetila  bogatim bosanskim srednjovjekovnim lokalitetima na području središnje Bosne. Tu zabrinutost izrazio je i prerano preminuli profesor Garret Fagan sa Sveučilišta Penn. On je ovakve poslove usporedio s rušenjem Stonehengea kako bi ispod njega pronašle prostorije s tajnama drevne mudrosti.

Koliko nam je poznato na svakom arheološkom lokalitetu mora se naći trag ljudske prisutnosti, a ovdje nema niti jednog takvog zbog čega je priča što se nas tiče riješena. Ipak, Visoko će  zbog velike medijske pozornosti zasigurno privlačiti još dugo veći broj turističkih avanturista, koji ovdje dolaze iz različitih razloga. Neki primjerice dolaze zbog energije, a neki kako bi se uvjerili ima li doista piramida u Europi zbog čega tamošnja zajednica zadovoljno trlja ruke.

Piše Sonaj Kirchhoffer

Komentari