Prepucavanja oko piramida: Jesu li piramide iz Bosne prave ili ne?

Piramide su obilježile velike civilizacije Afrike, Bliskog istoka, ali i južne Amerike. Do sada nisu pronađene na europskom tu, a njihovo bi nalaženje dalo potvrdu da su sve civilizacije imale određena zajednička antropološka obilježja u svom razvoju, što je također predmet sporenja unutar antropološke znanosti. U blizini Visokog u Bosni prije sedamnaest godina (2005.) američko-bosanski biznismen Semir Osmanagić pronašao je, čini se, kariku koja nedostaje na povijesnim zemljovidima. Tako je u blizini Visokog identificirao Piramidu Sunca, Piramidu Mjeseca i Piramidu bosanskog Zmaja. Ako mu se što može priznati čovjek je talent za imena koja će svakako privući turiste i donijeti solidan prihod ovom danas siromašnom kraju, a što je opet povezano sa stručnošću Osmanagića koji je primarno ekonomist. Od trenutka kada je postavio svoju teoriju neprestano se u javnosti konfrontiraju dva stajališta, koja se mogu svesti na to jesu li predmeti njegova istraživanja prirodne ili umjetne formacije.

Vrijeme u kojem ovdje hodaju gornjopaleolitički lovci

Semir Osmanagić smatra da su ove kvazi piramide izgradili Iliri između 12 000. i 500. godina pr. Kr. Stručnjak za grčku prapovijest Curtis Runnel sa Sveučilišta u Bostonu zdravo razumski primjećuje da je vrijeme u kojem su tobože ove piramide izgrađene, vrijeme u kojem ovdje hodaju prilično primitivni stanovnici, uglavnom gornjopaleolitički lovci i skupljači koji su živjeli u skloništima na otvorenom ili spiljama, a koji nisu imali ni znanja ni vještina da sagrade nešto poput piramida. Vrijeme je to zadnjeg glacijala, dakle izuzetno hladnog razdoblja u kojem ova monumentalna arhitektura, barem na ovom području nije mogla biti nikako izgrađena jer ju nije mogao nitko izgraditi doli, recimo, izvanzemaljaca. Nadalje, sami klimatski uvjeti i nisu bili najpovoljniji za izgradnju.

Financijska podrška općine

Lokalne vlasti su prepoznale u Semirovim tvrdnjama mogućnost iskorištavanja postojećih lokalnih potencijala, koji bi se mogli iskoristiti u svrhu općeg razvoja cijelog kraja, a zbog čega su njegova istraživanja potpomognuta općinskim financijskim prilozima. Područje Visokog smjestilo se u središnjoj Bosni, u dolini rijeka Bosne i Fojnice. Ako krenemo proučavati Osmanagićeve tvrdnje uočit ćemo iduće: da se njegove tvrde baziraju na samo dva argumenta, prvi je vezan uz oblik ovih formacija, a koji je prema njemu pravilan piramidalni, dok se drugi bazira na strukturi gradnje, a za koju tvrdi da je betonska. Protivnici Osmanagića navode da je riječ o formacijama koje nisu u potpunosti pravilne i koje imaju velike otklone u tom smislu, iako bi nestručnjaci mogli zaključiti na osnovu medijskih prepucavanja u javnosti da je riječ o izrazito pravilnom formacijama. Nadalje, njegova tvrdnja da je riječ o betonu je, također, čista besmislica jer je kemijska analiza pokazala da je ovdje riječ o sedimentnim stijenama.


Energetski naboj

Osmanagić naglašava i energetsku stranu piramida s čim se slaže većina znanstvenike jer je očito da mjesto ima neku posebnu vrstu energiju. No to što mjesto ima poseban energetski naboj ne znači da je to umjetna tvorevina, i tako zaključivanje bi bila neka vrst “krnjeg” filozofskog suda prema kojem energija bi automatski značila da je nusproizvod čovjekove djelatnosti a nije. Veću količinu energije stručnjaci pripisuje određenoj pravilnosti piramida, koja opet naglašavamo nije potpuna, ali je dovoljna za osiguravanje isijavanja određenog energetskog polja.

“Kao da rušimo Stonehenge”

Ovakve prirodne formacije poput piramida u Bosni se nazivaju ravninama i nisu neuobičajene kako se čine na prvu, one se mogu načina prostranstvima od Afrike do Azije. Devedeset posto znanstvenika se slaže s tvrdnjom da je ovdje riječ o geološkim formacijama u kojima nema apsolutno ništa sporno, no isto takvi stručnjaci izražavaju zabrinutost za dozvolu za iskapanja koju je dobio Osmanagić, a koja su tvrde isti naštetila  bogatim bosanskim srednjovjekovnim lokalitetima na području središnje Bosne. To je kako je svojevremeno rekao relativno nedavno preminuli mladi prof. Garret Fagan sa Sveučilišta Penn kao da dozvolimo rušenje Stonehengea kako bi ispod njega pronašli prostorije s tajnama drevne mudrosti. Koliko nam je poznato na svakom arheološkom lokalitetu mora se naći trag ljudske prisutnosti, a ovdje nema niti jednog takvog pokazatelja, zbog čega je priča o ovom svojevoljno prozvanom arheološkom loikalitetu, što se nas tiče riješena. Ipak, Visoko će zbog velike medijske pozornosti zasigurno privlačiti još dugo veći broj turističkih avanturista, koji će ovdje doći tražiti tajne ljudske mudrosti.

Piše Sonaj Kirchhoffer

Komentari