Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća Mihail Gorbačov započeo je svoju politiku Glasnosti koja je imala za cilj veću transparentnost Sovjetskog Saveza prema svom stanovništvu, ali i svijetu. Godine 1987. potpisan je sporazum o nenapadanju, a koji je podrazumijevao uništavanje nuklearnih projektila srednjeg i kratkog dometa lansiranih sa zemlje, odnosno oružja koje se smatra prvim valom nuklearnog udara u slučaju eskalacije sukoba. Sovjeti su u skladu s dogovorom trebali uništiti svoje zalihe oružja, a SAD-e je željela nadgledati provođenje sporazuma uz pomoć svojih velikih izviđačkih zrakoplova RC-135SS Cobra Ball, poslanih u blizinu regije, gdje se to oružje trebalo eliminirati.
Špijunaža provedbe sporazuma
U listopadu ili studenom 1988. godine pilot američkog vojnog zrakoplovstva Robert Hopkins prikupljao je podatke za obavještajnu američku agenciju služeći se spomenutim zrakoplovom za praćenje projektila. Tijekom špijunske akcije praćenja, svjedočio je zajedno sa svojom posadom neobjašnjivom fenomenu koji je do danas ostao poznat kao svjetlosna kupola. Susret s kupolom prema njegovom iskazu tijekom promatranja provedbe ovog sporazuma, a koji se te godine počeo provoditi u djelo, odvijao se na području poluotoka Kamčatke, gdje se prije raspada Sovjetskog Saveza testiralo naoružanje. Hopkins i njegova posada pratili su lansiranje rakete srednjeg dometa SS-20 “Saber”.
Dok su skenirali područje, ugledali su nešto poput prozirnog zida na nebu. Izvješća o ovoj pojavi se znaju razlikovati, no većina onih koji su ga vidjeli kažu da je riječ o pojavi koja se manifestira kao mala bijela kugla na horizontu, a koja se širi i poprima oblik nalik kupoli. U početku je neprozirna, ali kako se širi postaje prozirna tako da se kroz nju vidi nebo. S vremenom počinje nestajati tvoreći trag u obliku duge. U svom punom opsegu to je velika kupola koja ispunjava više od polovice vidljivog neba. Vidljivost kupole svjetlosti se različito definira, a seže između 20 i100 minuta. Kupola se kreće velikom brzinom od deset tisuća kilometra na sat, zbog čega su oni koji su se s njom suočili imali dojam da će ih “progutati”, što se naravno nije dogodilo jer u protivnome vrlo vjerojatno ne bismo danas znali za nju. Ta je kupola svjetlosti viđena prilikom lansiranja projektila srednjeg domet nazvanog SS-20 “Sabre”, vrlo vjerojatno da su lansiranje i kupola povezani jer ju je primjerice očevidac Hopkins ponovno vidio u sličnim okolnostima.
Teorije o svjetlosnoj kupoli
Kako je fenomen do današnjeg dana neobjašnjen sve čime raspolažemo su teorije. Jedna od teorija je ona ionskog oblaka. Prema njoj bi ispuštanje neiskorištenog raketnog goriva rezultiralo oslobađanjem ionskih oblaka koji bi se mogli koristiti za mjerenje stanja u gornjim slojevima atmosfere. S obzirom na to da je riječ o vojnom, a ne strogo znanstvenom eksperimentu pretpostavlja se da bi proučavanje ionskih oblaka moglo služiti za simulaciju atmosfere nakon nuklearnog rata. Prema zagovornicima ove teorije Sovjeti bi zahvaljujući ovome testirali situaciju svog vojnog funkcioniranja u uvjetima posvemašnjeg rata. No s druge strane obavještajci koji su promatrali ovaj fenomen navode da nisu uspjeli detektirati nabijene čestice koje bi tu teoriju potvrdile, zbog čega je ova teorija danas manje-više odbačena.
Vojna prijetnja
Jedna od teorija kaže da riječ o fenomenu koji treba zaslijepiti i zbuniti protivnika kako bi se otežalo praćenje pristizanja nuklearnih projektila, a koji bi bili ispaljeni na SAD-e i Europu, a što bi u slučaju točnosti značilo da će u budućnosti SAD-e i NATO morati razmisliti o promjeni geostrateške slike svijeta. Prema jednoj od ovih sličnih teorija uništenja, kupola bi se koristila za raspršivanje kemijskih, bakterioloških i bioloških agenasa s udaljenosti koja ne bi bila opasna za sovjetske odnosno danas ruske snage.
Među brojnim teorijama razvila se i jedna koja kaže da su Sovjeti iskoristili Tesline miroljubive ideje za stvaranje novog oružanog sustava. Tako se u nekim krugovima šuška i o skalarnoj elektronici, koja se bazira na kombiniranju elektromagnetskih i gravitacijskih valova od koji se, kažu znalci, može napraviti nevjerojatno moćno oružje. Intrigantno je da ovaj fenomen i danas nije objašnjen.
Ukoliko je ovdje doista riječ o super moćnom oružanom sustavu, a kojega je spominjao svojevremeno, i hvalisavi, sovjetski predsjednik Nikita Hruščov, i koji je dao naslutiti da Sovjeti posjeduju supermoćno oružje, koje bi bilo kadro uništiti cijeli planet. Indikativno je da je to oružje Hruščov povezao sa svjetlošću. Ako je tome tako, svi koji nisu u dobrim odnosima s Rusima bi se trebali zabrinuti, osobito ovih dana.
Piše: Sonja Kirchhoffer
