Podjela povijesti starog Egipta
Civilizacija starog Egipta i danas je jedna je od najfascinantnijih na svijetu. Ima iznimno dug kontinuitet postojanja, što djelomično duguje geografski zaklonjenom položaju. Prirodne barijere onemogućile su lagan pristup osvajačima, a prirodna bogatstva Egipta, prije svega plodna dolina Nila, opskrbljivali su Egipat s većinom potrepština njegovih stanovnika. Nadalje, kultura Egipćana pokazala se iznimno vitalnom te je opstala čak i kada bi pali pod stranu vlast.
Stari Egipat ujedno je jedna od najviše proučavanih civilizacija na svijetu pa su znanstvenici radi lakšeg snalaženja podijelili njenu povijest u nekoliko razdoblja. Valja napomenuti da, pogotovo u slučaju ranijih razdoblja, postoje i drugačije podjele, ali većina znanstvenika i znanstvenih ustanova prihvatila je sljedeću:
Preddinastijsko razdoblje (do 3100. pr. Kr.) – dolina Nila nije bila naseljiva sve dok nije provedeno čišćenje njegovih obala i navodnjavanje okolnih područja. Vjeruje se da je taj proces počeo već u 6. tisućljeću pr. Kr. Sredinom 4. tisućljeća pr. Kr. stanovništvo je prešlo na sjedilački način života i nastali su prvi gradovi s više od 5000 stanovnika. Razvile su se dvije države, Gornji i Donji Egipat (gleda se prema toku Nila, tako da je Gornji Egipat bio smješten južno od Donjeg). Oko 3200. pr. Kr. nastaju prvi hijeroglifi.
Arhajsko ili ranodinastijsko razdoblje (3100. – 2686. pr. Kr., I. i II. dinastija) – Donji i Gornji Egipat ujedinili su se u jedinstvenu državu. Razvila se složena državna administracija s pokrajinskim upraviteljima. Došlo je do velikog razvoja arhitekture, koja je usko povezana s religijom. Izgrađene su prve mastabe, grobnice čiji oblik postaje uzorak za gradnju prvih piramida. Nastaje hijeratsko pismo.
Poznati vladari: Narmer, Menes
Stara država (2686. – 2181. pr. Kr., III. – VI. dinastija) – Memfis je postao glavni grad i došlo je do centralizacije moći. Faraon je uzdignut u božanstvo. Izgrađen je velik broj piramida (važnu ulogu imao je graditelj Imhotep). Nastali su stilovi izrade reljefa i statua koji će karakterizirati čitavu povijest starog Egipta.
Poznati vladari: Djoser, Snofru, Neferefra, Keops, Kefren, Mikerin, Pepi II.
Prvo međurazdoblje (2181. – 2055. pr. Kr., VII. – XI. dinastija) – prirodne nepogode, rastuća moć lokalnih upravitelja i slabljenje faraonske vlasti rezultirala je razdobljem unutarnjih nereda i građanskih ratova. Vjeruje se da je tada opljačkana većina piramida. Dva najjača središta su Memfis i Teba.
Srednja država (2055. – 1650. pr. Kr., XII. – XIII. dinastija) – dolazi do stabilizacije i ponovnog ujedinjenja države pod tebanskim vladarima. Pokrenuti su veliki radovi na isušivanju močvara i tako su stvorena brojna umjetna jezera. Položaji pokrajinskih upravitelja postali su nasljedni te moć faraona više nije tako jaka kao prije. Najvažnija središta su Teba i Lisht (kod Kaira). U ovo je vrijeme gradnja piramida gotovo pa obustavljena.
Poznati vladari: Mentuhotep II., Sesostris I.
Drugo međurazdoblje (1650. – 1550. pr. Kr., XIV. – XVII. dinastija) – Srednja država oslabila je, izgleda, zbog nedostatka hrane i društvenih nemira, a dokrajčila ju je provala naroda Hiksa iz Azije, koji su imali nadmoćnu vojnu tehnologiju. Zemlja je ponovno podijeljena. Ipak, faraoni XVII. dinastije pokrenuli su oslobodilački rat i naposljetku otjerali Hikse te ponovno ujedinili državu.
Nova država (1550. – 1077. pr. Kr., XVIII. – XX. dinastija) – u ovome je razdoblju Egipat ostvario najveću teritorijalnu ekspanziju – npr. u Aziji se probio čak do prostora današnje Sirije. Bilo je to doba velikog ekonomskog prosperiteta i znanstvenog razvoja, posebno na području medicine. Faraoni su pokapani u poznatoj Dolini kraljeva. Faraon Eknaton pokušao je uvesti monoteizam, ali bez uspjeha.
Poznati vladari: Amasis I., Hatšepsut, Tutmozis III., Ramzes I. i II., Amenofis III., Tutankamon, Eknaton
Treće međurazdoblje (1077. – 664. pr. Kr., XXI. – XXV. dinastija) – Novu državu oslabili su napadi tzv. Naroda s mora, prirodne nepogode i društveni nemiri, posebno jačanje utjecaja svećenstva naspram faraonu. Središnja vlast se raspala te su postojala dva faraona – jedan u Tebi, a drugi u Tanisu. Izgubljeni su gotovo svi posjedi izvan samog Egipta. Do djelomičnog oporavka došlo je u vrijeme XXV. dinastije, ali su naposljetku Egipat podjarmili Asirci. Krajem ovog razdoblja razvija se demotsko pismo.
Kasno razdoblje (664. – 332. pr. Kr., XXVI. – XXXI. dinastija) – Asirci nisu uspostavili trajnu vlast nad Egiptom te je on ponovno stekao neovisnost. Međutim, 525. pr. Kr. državu je osvojio perzijski vladar Kambiz II. Perzijska vlast zbačena je u ustanku te su Egiptom od 404. do 343. pr. Kr. vladali domaći vladari. Perzijanci su zatim nakratko ponovno zavladali, ali je njihova vlast srušena dolaskom Aleksandra Velikog. Ovo osvajanje smatra se krajem Starog Egipta i početkom Ptolemejskog Egipta, vremena kada se u Egiptu razvila nova kultura s makedonskim obilježjima.
Poznati vladari: Kambiz II., Darije II. (iako su stranci računaju se kao XXVII. dinastija)
Piše: Boris Blažina
