Ostatke tijela Jamesa Cooka Havajci pretvorili u relikvije

Moreplovci su godinama sanjali o pronalasku Sjeverozapadnog prolaza, prečice iz Atlantika u Pacifik (tada još nije postojao Panamski kanal). Prije Cookova putovanja izvedeno je više od 30 pokušaja, ali su svi završili neuspjehom.

Britanski je Admiralitet imao toliko povjerenja u Cooka – koji se dobrovoljno prijavio da povede ekspediciju – da su smatrali vrijednim pokušati još jednom. Cook je ponovno preuzeo zapovjedništvo nad Resolutionom, a pratio ga je Discovery pod zapovjedništvom Charlesa Clerka koji je pošao, iako je bolovao od tuberkuloze. Jedan od časnika na Resolutionu bio je William Bligh, kasnije zapovjednik broda Bounty na kojem je izbila pobuna ovjekovječena u nekoliko holivudskih filmova. Posada je sa sobom ponijela i stoku, dar kralja Georgea III. narodima pacifičkih otočja. Ukupno je imala 182 člana, uključujući odred marinaca.

Traganje za Sjeverozapadnim prolazom

Napustili su Plymouth 12. srpnja 1776., a tijekom idućih 18 mjeseci posjetili su neka od mjesta upoznatih na prošlim ekspedicijama poput Tasmanije, Novoga Zelanda (Maori su se bojali odmazde zbog incidenta s Adventureom, ali do toga nije došlo), Prijateljskih otoka i Tahitija, usput vrativši Omaija kući. Cook je zatim otplovio na sjever i postao prvi Europljanin koji je pronašao Havaje. Nazvao ih Otočjem Sandwich, prema tadašnjem čelniku Admiraliteta. Mogli su relativno lako komunicirati jer je jezik Havajaca bio sličan onome Tahićana. Cook se pitao kako se jedna tehnološki relativno primitivna etnička skupina raširila preko gotovo cijelog Pacifika te je (točno) zaključio da Polinežani izvorno potječu iz Azije, ali su se tijekom svoje povijesti naselili na gotovo sve pacifičke otoke.

Zatim se zaputio na sjever, na područje koje je pedesetak godina prije njega istraživao Vitus Bering, Danac u službi ruske krune. Ekspedicija se zaustavila kod prolaza Nootka radi ponovnog opskrbljivanja i popravaka. Upoznali su domorodce s kojima su uspostavili relativno dobre odnose. Zatim su krenuli prema sjeverozapadu Amerike, tražeći ulaz u Atlantik. Naravno, nisu ga pronašli pa su oplovili Aljasku, ušli u prostor koji se danas naziva Beringovim prolazom i produžili u Sjeverno ledeno more. Na 70 stupnjeva sjeverne geografske širine zaustavio ih je beskrajni pojas ledenih santi. Putem su sreli Eskime i kod njih primijetili neke predmete ruske proizvodnje. Kako je dolazila zima, Cook se odlučio vratiti u toplije krajeve prije nego što pokuša još jednom. Uspio je izraditi preciznu kartu sjeverozapadne obale Sjeverne Amerike. Putem se razbolio, što je možda doprinijelo nekim iracionalnim potezima poput naređivanja posadi da jedu meso morževa.

Smrt kapetana Cooka

Putujući kroz Aleute naišli su na rusku koloniju, odakle je Cook poslao izvješće Admiralitetu. Krenuvši dalje na jug, zapali su u oluju te su bili prisiljeni vratiti se na Havaje. Cookov se dolazak poklopio s jednim lokalnim festivalom pa su domorodci bili uvjereni da je on zapravo božanstvo Lono ili da ga je to božanstvo poslalo. Obasut je poklonima kakve nije dobio nigdje drugdje na Pacifiku, a kralj Havaja Kalani’ōpu’u uručio mu je ceremonijalni plašt. Britanci su željeli što prije nastaviti putovanje, ali su još jednom zapali u oluju te su se morali vratiti. Ovoga su puta primljeni hladno, a uskoro je izbilo nekoliko kratkih okršaja. Razlog tih sukoba i dalje nije jasan, no vjerojatno su Britanci prekršili neki lokalni vjerski tabu. Nakon što im je ukraden jedan od čamaca, Cook se iskrcao s manjom skupinom marinaca kako bi uzeo Kalani’ōpu’ua za taoca.


Jedan od marinaca koji je krenuo u drugom smjeru ustrijelio je lokalnog plemića, nakon čega se na obali okupilo mnoštvo razjarenih Havajaca. Britanci su počeli pucati, ali to nije rastjeralo domorodce, već ih je samo dodatno razjarilo. Došlo je do kratke ali žestoke borbe tijekom koje je Cook napadnut s leđa i ubijen. Cookovi su ljudi bombardirali obalu i rastjerali okupljeno mnoštvo. Uz Cooka su poginula četvorica marinaca i 17 Havajaca. Tijekom idućih nekoliko dana Britanci su tragali za tijelom svojega kapetana i kao odmazdu zapalili jedno selo. Clerk je preuzeo zapovjedništvo nad ekspedicijom i uspio uspostaviti primirje. Dio Cookovih ostataka vraćen je Britancima koji su priredili sprovod na moru. Ostale dijelove tijela Havajci su očistili i zadržali kao svojevrsne relikvije (postupak uobičajen za njihove najveće uglednike).

Clerk se uputio prema Kamčatki, a zatim prošao Beringovim prolazom i ponovno stigao do 70 stupnjeva sjeverne geografske širine. Međutim, ni on nije uspio obići Ameriku sa sjevera. Clerk je 22. kolovoza podlegao bolesti pa se ekspedicija 1. lipnja 1780. vratila u Englesku preko Kantona (Guangzhoua) i Rta dobre nade. Bio je to kraj epopeje koja je trajala gotovo četiri godine.

Circa Orbem

Cookova je smrt izazvala nacionalnu žalost. Njegovo je djelo bilo neprocjenjivo. Unio je na kartu svijeta obale Novoga Zelanda i istočne Australije, brojne pacifičke otoke i velik dio sjeverozapadne obale Sjeverne Amerike. Srušio je dva velika mita – o postojanju Velikog Južnog Kontinenta i o lakom prolazu koji povezuje Pacifik s Atlantikom. Usto su njegove ekspedicije dovele do otkrića mnogih novih biljnih i životinjskih vrsta, kao i upoznavanja mnogih domorodačkih kultura i prikupljanja njihove materijalne baštine. Precizna Cookova karta Pacifika njegov je najveći epitaf. Posmrtno mu je dodijeljen grb s natpisom Circa Orbem (hrv. oko svijeta), jedini britanski grb koji prikazuje zemaljsku kuglu (u čijem su središtu Havaji).

Autentični rukopisi, crteži i namještaj Jamesa Cooka danas se čuvaju u Memorijalnom muzeju kapetana Cooka u Whitbyju. Na jednoj stijeni u tom gradiću nalazi se spomenik Jamesu Cooku okrenut prema Sjevernome moru. U Australskom muzeju u Sydneyju čuva se bogata etnografska zbirka s Cookovih putovanja. Svemirske letjelice (Space Shuttleovi) Endeavour i Discovery nazvani su prema Cookovim brodovima, a mnogi toponimi nazvani su prema slavnom kapetanu (država Cookovo otočje, dvije županije Cook u Australiji, Mount Cook, najviši vrh na Novom Zelandu, zaljev Cook u Kanadi itd.

Piše: Boris Blažina

143070.png

Komentari