Nekada su postojali recepti za stvaranje životinja

Prije izuma mikroskopa i otkrića stanica i bakterija, ljudi su imali mnogo različitih ideja o tome kako nastaju nova bića. Jedna od njih je teorija samorađanja ili samotvorenja. Prema ovoj nekad vrlo raširenoj teoriji, živa bića mogla su jednostavno niknuti iz neživih tvari. Npr. vjerovali su da crvi nastaju iz trulog mesa. Svoje su tvrdnje potkrijepili pozivajući se na Bibliju – ako je Bog stvorio čovjeka iz praha zemaljskoga, zar nije moguće da su neka druga bića također nastala iz nežive tvari? Štoviše, ovo je vjerovanje bilo popularno i u pretkršćansko doba. Tako je Aristotel vrlo samouvjereno tvrdio da neke životinje nastaju spontano umjesto da ih stvaraju roditelji. Grčki filozof Anaksimandar iz Mileta vjerovao je da su prvi ljudi izniknuli iz zemlje kao već odrasle osobe. Ksenofan iz Kolofana vjerovao je da su ljudi nastali istovremeno s tlom i svim živim bićima pod utjecajem Sunca, čije su ih zrake preobrazile iz tekućine u čvrste tvari. U kasnijim su razdobljima neki ljudi čak osmislili recepte za stvaranje pojedinih vrsta životinja. Tako je u 17. st. liječnik Jan Baptista van Helmont tvrdio da se će, ukoliko u staklenoj posadi pomiješate prljavo donje rublje i sjemenke žita, nakon 21 dana iz žita nastati miševi (i to odrasli!). Ovakve teorije opstale su sve do 1859., kada ih je konačno opovrgnuo Louis Pasteur.

Piše: Boris Blažina

Komentari