Pitanje eksperimentiranja na životinjama i danas je osjetljivo i ljudi jednostavno ne mogu postići konsenzus po tom pitanju. Sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća dok PETA još nije bila ni u povojima jedan je sovjetski znanstvenik radio brojne eksperimente na životinjama. Bio je to Vladimir Demikhov danas poznat kao pionir u transplantaciji organa. U pitanju su rane transplantacije koje su izvođene sa životinje na životinju, pa je tako recimo uspješno transplantirao srce, pluća, jetru i, čini se, bubrege. Njegovi omiljeni subjekti za eksperimente su bili psi. Takav se izbor opravdavao velikim brojem lutalica koje su preplavile Moskvu. Zapravo ni danas situacija u Moskvi i uopće Rusiji nije puno bolja po tom pitanju. Njegova je karijera išla uzlaznom putanjom sredinom prošlog stoljeća, no onda je došao na ideju transplantacije glave jednog psa na drugog, odnosno stvaranja dvoglavog psa, i karijera mu je tu donekle poljuljana. I dok su njegovi raniji eksperimenti imali vidljivu primjenu ovdje je nije bilo, odnosno nije bila tako opipljiva kao u drugim slučajevima zbog čega je doživio niz kritika.
Cilj eksperimenta i njegovi subjekti
Danas je Demikhov najpoznatiji po ovim stravičnim eksperimentima koji su bili relativno uspješni, što znači da su životinje nakon njih živjele još nekoliko sati ili dana, a nekada čak i tjedana. Kažu da Demikhov nije bio patološki slučaj, no taj zaključak ovim životinjama nije pomogao.
Cilj mu je bio u slučaju stvaranja dvoglavog psa povezati dva bića koristeći jedan krvožilni sustav. U eksperimentu kojeg su zabilježili mediji, a koji nije bio prvi već jedan od onih koji su snimljeni kada je praksa presađivanja psećih glava postala gotovo rutinska. Za eksperiment koji su prenijeli mediji izabrana su dva psa, jedan od njih je trebao biti domaćin, a drugi “gost”. U ovom javnosti poznatom slučaju subjekti su bili manja kujica Shavka stara devet godina, i veći pas nazvan Brodyaga koji je pripadao neodređenoj pasmini sličnoj njemačkom ovčaru. Brodyaga na ruskom znači skitnica. Bili su to psi koje su na ulicama pokupili šinteri, a Demikhov je samouvjereno prije samog eksperimenta ustvrdio da je Brodyaga doista sretan pas i dodao: “Znate kako se kaže: ‘Dvije su glave pametnije od jedne’.”
Sam eksperiment i što je bilo poslije
Za potrebe ovog eksperimenta Shavkin je donji dio tijela bio amputiran, ali je zadržao vlastita pluća i srce do trenutka transplantacije. Prilikom transplantacije izvedena je vaskularna rekonstrukcija ovog sustava kako bi glava “gosta” dijelila krvožilni sustav domaćina. Zahvat je trajao tri i pol sata, a obje su glave nakon što su došle k sebi mogle čuti, vidjeti , mirisati i gutati. Shavka je zadržala i prednje šape. Konkretna dva psa su preživjela samo četiri dana, a kao uzrok smrti navedeno je oštećenje vene koje se dogodilo tijekom zahvata. Koliko je poznato ovakvi dvoglavi psi su najduže živjeli oko mjesec dana. Nakon što su napustili ovaj svijet patnje njihova su tijela preparirana i poklonjena Muzeju povijesti medicine u Rigi.
Otac transplantacije srca
Što god mislili o ovom znanstveniku on je izvršio velik utjecaj na razvoj znanosti, ali ne kroz eksperimentiranje s dvoglavim psima već transplantacijama raznih organa. Tako je južnoafrički kardiokirurg Christiaan Barnard, koji je dva puta posjetio Demikhovljev laboratorij u Moskvi početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, izjavio nakon što je izveo prvu uspješnu transplantaciju srca s čovjeka na čovjeka 1967. godine, da je Demikhov zapravo “otac” transplantacije srca.
Ljudi se općenito po pitanju etike, a onda s odnosa prema životinjama dijele na dvije struje, jednu koja ljudski život diže u nebesa i drugu koja smatra da je on jednako vrijedan životinjskom. Sami znate kojoj struji pripadate, i prema tome o ovom cijelom eksperimentu i njegovoj etičnosti odnosno nedostatku iste prosudite sami.
Piše: Sonja Kirchhoffer
