Logografi – pretci povjesničara

Riječ logograf izvedena je iz starogrčkih pojmovalogos (riječ,priča) igrapho (pisati). Obilježava učene ljude koji su počeli djelovati prije Herodota, obično smatranog prvim povjesničarom, te predstavljaju svojevrsnu prijelaznu fazu između epike i povijesti kao znanosti.

Gotovo svi potječu iz regije Jonije i njenih otoka, koji su smješteni na povoljnom položaju između Istoka i Zapada. Logografi ne primjenjuju gotovo nikakvu znanstvenu kritiku izvora te njihova djela prije svega predstavljaju pokušaje racionalizacije legenda i mitova o osnutku pojedinih gradova, genealogija velikih obitelji (obično su tvrdile da potječu od mitskih junaka) te ponašanja i običaja pojedinih naroda. Stoga bi ih po današnjim kriterijima valjalo nazvati kroničarima, a ne povjesničarima. Usto su pisali o putovanjima u strane zemlje, ali opet nekritički.

Kadmo iz Mileta najstariji je poznati logograf. Iako o njemu postoje neki zapisi, znanstvena analiza pokazala je da su ga poistovjećivali s drugim osobama istog imena te da o njemu zapravo ne znamo ništa osim imena. Neki ga stoga smatraju mitskom ličnošću, a oni koji ipak vjeruju da je postojao smještaju ga u 6. stoljeće pr. Kr. Prvi logograf koji je pokušao odvojiti mitove od stvarnosti jest Hekatej iz Mileta (oko 550. – o. 476. pr. Kr.). Bio je to važan korak naprijed za oblikovanje povijesti kao znanosti.


Nakon što je Herodot postavio nove standarde u znanosti, logografi su postupno iščezli, iako su nakratko ponovno zaživjeli u vrijeme helenizma. Ovisno o tome jesu li djelovali prije ili poslije Herodota, logografe dijelimo na starije i mlađe. Naziv logograf poprimio je i drugo značenje u Ateni, gdje su tako nazivali profesionalne sastavljače sudbenih govora za plaću i po naredbi.

Piše: Boris Blažina

Komentari