Legende o šupljoj Zemlji

Mitovi o postojanju velikih podzemnih mreža tunela i izgubljenih gradova prisutni su u gotovo svim kulturama svijeta. U Europi su se najpoznatiji ulazi u podzemni svijet prema predaji nalazili blizu jezera Lago d’Averno kod Napulja i na rtu Matapan u Grčkoj, ali slične legende postoje o spilji Cueva de los Tayos u Ekvadoru, vulkanu Hekli na Islandu, gradu duhova Fengduu u središnjoj Kini, Plutonovim vratima u Turskoj itd.

Razvojem moderne znanosti ljudi su postajali sve skeptičniji prema takvim pričama, ali neki su nastojali pronaći racionalno objašnjenje za ta vjerovanja. Jedan od njih bio je Edmond Halley, astronom prema kojem je nazvan poznati komet. On je tvrdio da je zemlja šuplja te da su drevne legende zapravo sjećanja o ulazima u zemljinu šuplju unutrašnjost. Njegovu su teoriju prihvatili neki drugi znanstvenici, a neki su čak vjerovali da u tom podzemlju žive nepoznati narodi. Početkom 19. stoljeća Amerikanac John Cleves Symmes pokrenuo je veliku kampanju za prikupljanje sredstava za ekspediciju na Arktik, gdje se prema njegovom vjerovanju nalazio ulaz u podzemni svijet s bogatstvom neiskorištenih resursa. Tvrdio je da minijaturno sunce u središtu zemlje obasjava netaknut krajolik prepun planina, jezera i šuma. Symmes je umro prije negoli je ostvario nakanu, a kasnije ekspedicije na Arktik pokazale su da nije bio u pravu.

Symmesova je ideja, međutim, fascinirala mnoge pisce te poslužila kao inspiracija za velikane književnosti poput Julesa Vernea i Edgara Allana Poea. Vjerovanje o mogućim ulazima u središte Zemlje bilo je popularno i u 20. stoljeću – npr. javlja se kod Edgara Ricea Burroughsa (tvorac Tarzana) te ruskog geologa i znanstveno-fantastičnog pisca Vladimira Afanasjeviča Obručeva. Njime su bili opčinjeni i neki nacisti koji su planirali ekspedicije u daleke i puste krajeve s ciljem otkrivanja legendarnih podzemnih civilizacija. Pojavio se i interes za legendarne podzemne gradove koji se spominju u nekim budističkim vjerskim tekstovima. Usprkos znanstvenom konsenzusu da Zemlja ipak nije šuplja, i danas ima ljudi koji tragaju za legendarnim ulazima u svijet duboko ispod Zemljine kore.

Piše: Boris Blažina


Komentari