Srednji vijek pojam je kojim se tradicionalno označava razdoblje između antike i novoga vijeka. Najčešće se za njegov početak uzima pad Zapadnoga Rimskog Carstva 476., dok mu kraj obilježava Kolumbovo otkriće Amerike 1492. godine. Sam pojam ušao je u uporabu tek u drugoj polovici 17. st. te se u početku odnosio samo na crkvenu povijest. Pojam je izvorno imao negativne konotacije (mračni srednji vijek), ali je u vrijeme romantizma poprimio pozitivnije značenje, što je usko vezano uz buđenje nacionalnih osjećaja. Većina europskih naroda tražila je svoje korijene upravo u tom razdoblju. Kako je sam pojam nastao u zapadnoj Europi, neki znanstvenici dovode u pitanje njegovu primjenu na drugim geografsko-kulturnim područjima. Unatoč tome, pojam je postao rasprostranjen među povjesničarima i laicima u velikom dijelu svijeta. Kako ovo razdoblje pokriva otprilike 1000 godina, povjesničari su nastojali napraviti daljnju kategorizaciju. U tom se smislu obično govori o ranom, razvijenom i kasnom srednjem vijeku.
U zapadnoj se Europi srednji vijek obično dijeli na sljedeći način:
Rani srednji vijek – oko 500. do oko 1000. Obilježava ga propast Rimskog Carstva, jačanje utjecaja Crkve, ruralizacija i germanizacija društva i stvaranje sloja ratničkih zemljoposjednika.
Razvijeni srednji vijek – od oko 1000. do oko 1300. Karakterizira ga crkveni raskol, nastanak viteštva, križarski ratovi, razvoj gradova i trgovine, poboljšanje poljoprivredne tehnologije i nagli porast stanovništva, razvoj dvoraca i sveučilišta.
Kasni srednji vijek – od oko 1300. do oko 1500. Najvažnije su pojave ovoga razdoblja crna kuga i pad broja stanovnika, renesansa, Velika geografska otkrića, pad Carigrada, izum tiska i pojava protestantizma.
Piše: Boris Blažina
