Sposobnost paljenja vatre jedno je od najvećih razvojnih koraka čovječanstva. Donijela je velik napredak prapovijesnim zajednicama jer je olakšala život na svim razinama. Postoje dokazi da su ljudi iskorištavali vatru još prije milijun godina. Razumjeli su što je vatra, mogli su je naći u prirodi, npr. nakon udara groma. No veliko je pitanje ostalo nerazjašnjeno. Kad su ljudi naučili kontrolirati vatru?
U Francuskoj su nedavno pronađeni dokazi o paljenju vatre. Prije 50 000 godina neandertalci su udarali kremen o tvrd mineral, čime su izazvali pojavu iskri. Na desecima kremenih alatki vide se paralelne crte nastale kresanjem. Znanje paljenja i kontroliranja vatre bila je velika prednost u odnosu na one koji to nisu znali. Ti su ljudi sigurno imali posebno mjesto u zajednici.
Prednosti kontrole vatre bile su nemjerljive. Prvo na što pomislimo jest toplina. U hladnim noćima svakako je dobro došla, no znanje paljenja vatre omogućilo je ljudima seobu u hladnije krajeve. Toplina je također smanjila mogućnost ozeblina i oboljevanja, što je utjecalo ne samo na kvalitetniji život nego i na produljenje prosječne životne dobi.
Velika prednost samostalnog paljenja vatre svako je kuhanje i pečenje hrane. Ipak je mnogo lakše probaviti obrađenu hranu. Tako je prehrana postala bolja, ali i raznolikija jer su mogli konzumirati veći broj biljnih i životinjskih vrsta. Postupkom kuhanja i pečenja naši su davni pretci mogli ukloniti parazite i druge štetnike za koje nije bilo lijeka sve do 20. stoljeća. Kvalitetnija prehrana također je utjecala na dulji život i manju pojavu bolesti.
Vatra je bila i dobra obrana od insekata ili većih životinja. Služila je i za zastrašivanje neprijatelja ili životinja u lovu. Ljudi su vidjeli posljedice velikih požara i znali su koliko vatra može biti razorna. Kad su ju naučili kontrolirati, sami su pokretali požare kako bi uklonili šikaru, nepoželjno raslinje ili dobili plodnu zemlju.
I danas se ljudi vole okupiti oko vatre i družiti. Možemo zamisliti ljude prije nekoliko stotina tisuća godina kako također sjede oko vatre, nešto rade ili se odmaraju od napornog lova. Uz vatru je ipak bilo najsigurnije. Više su vremena provodili jedni s drugima. Smatra se da je upravo to druženje potaknulo komunikaciju i pojavu govora. Bolja komunikacija omogućila je veću razmjenu znanja i iskustva, a posljedično i kulturu.
Piše: Marsela Alić
