James Cook prelazi južnu polarnicu

Znajući da druge kolonijalne sile intenziviraju aktivnost na Pacifiku, britanski je Admiralitet uputio Jamesa Cooka na još jedno putovanje. Cilj je bio oploviti Zemlju što bliže Južnom polu.

Ovoga se puta ekspedicija sastojala od dvaju brodova s ukupno 193 člana posade: Resolution pod zapovjedništvom Cooka i Adventure pod Tobiasom Furneauxom. Jedan od časnika na Resolutionu bio je George Vancouver, istraživač prema kojem je kasnije nazvan grad u Kanadi. Oba su broda bila nova i konstrukcijom slična Endeavouru. Znajući da će putovanje biti dugotrajno, brodovi su opskrbljeni velikim zalihama, uključujući zimske kapute. Cook je raspolagao najmodernijim navigacijskim spravama – kronometrom i nautičkim tablicama iz 1767. godine.

Cookov rekord oboren tek 1933. 

Ekspedicija je krenula 13. srpnja iz Plymoutha. Stigla je do Rta dobre nade, a zatim se zaputila na jug, u nepoznate vode. U prosincu su ugledali kako goleme sante nečujno plove vodom. Usprkos užasnim vremenskim prilikama (kiša, susnježica, tuča), Cook je nastavio ploviti na jug i 17. siječnja 1773. postao prvim čovjekom koji je prešao južnu polarnicu. U njegovu dnevniku stoji:

[callout bg=”#fcf0f0″ color=”#600c0c” border=”#0b0000″ radius=”0″ font=”arial” fontsize=”14″ bt_pos=”right” bt_bgcolor=”#” bt_hoverbg=”#” bt_textcolor=”#” bt_texthcolor=”#” bt_bordercolor=”#” bt_hoverborder=”#” bt_radius=”0″ bt_outer_border_color=”#” bt_icon_color=”#”]“Dalje ne mogasmo nastaviti jer led na jugu potpuno zatvaraše cijeli prostor od istoka prema jugoistoku, bez ikakvog izgleda za prolaz.“[/callout]

Nastavili su na istok i proveli zimu na Novom Zelandu. Zatim su se vratili na Tahiti i otkrili skupinu susjednih otoka koje je Cook nazvao Prijateljskim otocima, a danas su poznati kao Tonga. Tamo su se susreli s miroljubivim domorodcima za koje su primijetili da poznaju naprednije tehnike zemljoradnje i brodogradnje od onih na Tahitiju. Ponovno su posjetili Društvene otoke na kojima ih je domorodac Omai zamolio da ga uzmu sa sobom u Britaniju, na što su i pristali. On je postao prvim čovjekom s pacifičkog otočja koji je stupio na englesko tlo. Nakon toga su krenuli na jug u potragu za Velikim Južnim Kontinentom, ali su zapali u oluju. Brodovi su izgubili jedan drugoga iz vida pa je Furneaux nakon povratka na Novi Zeland i krvavog sukoba s Maorima (vjerojatno zbog krađe hrane s broda) odlučio vratiti Adventure u Englesku. Nastavivši dalje sam, Resolution je stigao sve do 71 stupnja južne geografske širine, što je rekord koji je ostao neoboren sve do 1933. godine. Tu im je put zapriječila velika ledena prepreka koja se stotinama kilometara protezala na istok i zapad.

Cook je zapisao:

[callout bg=”#fcf0f0″ color=”#600c0c” border=”#0b0000″ radius=”0″ font=”arial” fontsize=”14″ bt_pos=”right” bt_bgcolor=”#” bt_hoverbg=”#” bt_textcolor=”#” bt_texthcolor=”#” bt_bordercolor=”#” bt_hoverborder=”#” bt_font=”arial” bt_radius=”0″ bt_outer_border_color=”#” bt_icon_color=”#”]“Ne želim reći da bijaše nemoguće bilo gdje uploviti u taj led, no tvrdim da bi i sam pokušaj da se to učini bio veoma pogibeljan pothvat i nešto što, vjerujem, nijedan čovjek na mom položaju ne bi pomislio učiniti.“[/callout] Zaključio je da Veliki Južni Kontinent, ako uopće postoji, mora ležati duboko u nepristupačnom ledu te da ga nema smisla kolonizirati:

[callout bg=”#fcf0f0″ color=”#600c0c” border=”#0b0000″ radius=”0″ font=”arial” fontsize=”14″ bt_pos=”right” bt_bgcolor=”#” bt_hoverbg=”#” bt_textcolor=”#” bt_texthcolor=”#” bt_bordercolor=”#” bt_hoverborder=”#” bt_font=”arial” bt_radius=”0″ bt_outer_border_color=”#” bt_icon_color=”#”]Krajevi koje je priroda osudila na vječnu krutost nikada se ne predaju toplini Sunca i za njihov divlji i pusti izgled nemam riječi; takvi su krajevi koje smo otkrili; čemu onda mogu naličiti oni koji leže dalje na jugu? Ako netko bude tako odvažan i smion da prodre još dalje na jug nego što sam to ja učinio i razjasni ovo pitanje, ja mu neću zavidjeti na slavi njegova otkrića, ali se usuđujem izjaviti da svijet neće iz toga crpiti korist.“[/callout]

Istraživanje Pacifika i povratak

Iduću je godinu Cook proveo istražujući Pacifik. Na kartu je ucrtao Uskršnji otok s njegovim zagonetnim kipovima, Nove Hebride, Markižansko otočje te otkrio i ucrtao Novu Kaledoniju. Na putu natrag proslavio je Božić u Ognjenoj Zemlji, a zatim je oplovio Južnu Georgiju i otkrio otočje Južni Sandwich – nenaseljene i stjenovite otoke s polarnom klimom. Resolution se vratio u Englesku 30. srpnja 1775. nakon putovanja od oko 96 000 kilometara (više od dva opsega Zemlje). Cook je time nepobitno dokazao da ne postoji Veliki Južni Kontinent, ali je (ispravno) zaključio da bi mogla postojati velika ledena zemlja na Južnom polu. Pokazao je da zemlje krajnjega juga nisu pogodne za kolonizaciju ili eksploataciju resursa, izuzmu li se velike populacije tuljana i kitova.

Cook je nakon povratka godinu dana proveo u svojoj rodnoj zemlji u kojoj je stekao veliku slavu. Promaknut je u čin kapetana i predstavljen kralju Georgeu III. Postao je članom Kraljevskoga društva, što je među najvećim počastima u Velikoj Britaniji. Na ekspediciji je izgubio četiri člana posade, među njima samo jednog zbog bolesti, što se smatralo velikim uspjehom. Međutim, Cook nije dugo mirovao – pred njim je bilo još jedno veliko putovanje…

Piše: Boris Blažina

Komentari