Ideja o heliocentričnom sustavu nastala je mnogo prije Kopernika

Nikola Kopernik ostao je zapamćen ponajprije po svom astronomskom modelu, prema kojem je Sunce središte svemira (heliocentrični sustav), dok se Zemlja i ostali planeti vrte oko njega. Kopernik je svoju teoriju publicirao 1543. u djelu O vrtnji nebeskih sfera (De revolutionibus coelestium). U njoj je ponudio alternativu geocentričnom (Ptolomejevu) sustavu, dotad opće prihvaćenom modelu prema kojem se Zemlja nalazi u središtu svemira. Međutim, malo ljudi zna da Kopernik nije bio prvi koji je postavio takvu teoriju. Preduhitrio ga je grčki astronom Aristarh sa Samosa (3. st. pr. Kr.). Kopernik je naveo Aristarha kao izvor u rukopisu svojega djela, ali je referenca izbrisana prije nego je djelo izdano (možda zbog straha od citiranja nekršćanskog autora u već ionako kontroverznoj teoriji).
Aristarhovo djelo O veličinama i udaljenostima Sunca i Mjeseca nastalo je na temelju opservacija i matematike. Aristarh je točno predložio da se Zemlja okreće oko svoje osi i oko Sunca, da Mjesec ima oblik kugle i odražava Sunčevo svjetlo umjesto proizvodnje vlastitog te da je on mnogo bliže Zemlji nego Suncu. Usto je točno poredao tada poznate planete prema udaljenosti od Sunca te je smatrao da su zvijezde tijela slična Suncu.
Nameće se pitanje zašto su Aristarhovi suvremenici odbacili njegovu teoriju? Oni su znali da bi pokretna Zemlja stvorila paralaksu, tj. da bi se zvijezde na nebu prividno pomicale jedne u odnosu na drugu. Aristarh je odgovorio da su zvijezde toliko udaljene od Zemlje da paralaksu uopće nije moguće primijetiti golim okom. Bio je potpuno u pravu, ali to nije mogao dokazati…

Piše: Boris Blažina

Komentari