Hrvatsko srednjovjekovlje najčešće se dijeli na ova razdoblja:
Rani srednji vijek – od doseljenja Hrvata i drugih Slavena do izumiranja narodne vladarske dinastije i stvaranja personalne unije s Ugarskom (oko 600. do 1102.). Ovo doba obilježava definiranje hrvatskog povijesnog prostora i teritorijalnih te društvenih podjela.
Razvijeni srednji vijek – doba vladavine Arpadovića i Anžuvinaca, razvoj feudalnog sustava i moćnih plemićkih obitelji poput Šubića Bribirskih (1102. do oko 1387.). Iako je Hrvatska pod stranim vladarima, ona u ekonomskom, društvenom i kulturnom smislu prati europske trendove.
Kasni srednji vijek – od smrti Ludovika Anžuvinca i dolaska Žigmunda Lukesmburškog na vlast do katastrofalnog poraza na Mohačkom polju i dolaska Habsburgovaca na hrvatsko prijestolje (od oko 1387. do 1527.). Ovo razdoblje karakterizira unutarnje slabljenje i dolazak nove velike prijetnje, Osmanskog Carstva, na hrvatsku povijesnu scenu. Početkom novog vijeka Hrvatska u mnogim pogledima zaostaje za zapadnom Europom.
