Homunkul – umjetno biće stvoreno pomoću alkemije

Ideja umjetnog stvaranja života odavno je prisutna među ljudima te predmet brojnih etičkih sporova. Taj čin neki vide kao logični nastavak napretka znanosti, dok su drugi uvjereni da je riječ o nečemu u što se ljudska bića ne bi smjela miješati. Današnji znanstvenici okrenuli su se genetskom inženjeringu i kloniranju, ali njihovi su se prethodnici uzdali u jednu mnogo stariju vještinu – alkemiju. Alkemičari su, naime, bili uvjereni da je moguće umjetno stvoriti sitnu repliku čovjeka zvanu homunkul.

Prvi pisani spomen riječi homunkul (čovječuljak) potječe iz 16. stoljeća, ali koncept stvaranja takvog bića potječe još iz 3. stoljeća ili ranije. Postojalo je nekoliko različitih uputa za stvaranje homunkula, a najpoznatije od njih zabilježio je alkemičar Paracelzus, inače poznat po djelovanju na području medicine (radio je najviše na području toksikologije i psihijatrije; bio je prvi koji je spomenuo nesvjesno stanje). Proces stvaranja homunkula opisao je na sljedeći način:

Neka sjeme muškarca trune samo od sebe u zatvorenoj staklenoj posudi zajedno sa najtrulijim konjskim izmetom 40 dana, odnosno dok ne počne napokon živjeti, kretati se i dok ne postane nervozan, što se lako može vidjeti. Nakon toga, svakodnevno ga hrani oprezno i promišljeno ljudskom krvlju (…) ono postaje, pravo malo živo dijete, kao i dijete koje rodi žena, ali mnogo manje.”

Ovakva su uvjerenja zapravo bila utemeljena na Aristotelovoj šovinističkoj koncepciji da djeca sve glavne značajke nasljeđuju od oca, dok je majka bila samo fizički nositelj djeteta.


Zašto su ljudi željeli stvoriti takvo biće? Vjerovalo se, naime, da homunkul ima magična svojstva – npr. da se pomoću njegova tijela ili organa moglo pretvoriti čovjeka u životinju, dati mu sposobnost hodanja na vodi ili prelaska velikih udaljenosti u kratkom vremenskom roku. Živi homonkul, ukoliko ga se hranilo godinu dana, razvio bi sposobnost prenošenja vijesti iz dalekih zemalja. Moglo ga se i upotrijebiti za bolje razumijevanje pri razgovoru s demonima i duhovima, za prizivanje kiše ili stvaranje otrovnih zmija. Kako je riječ o biću koje je stvorio čovjek, a ne Bog, smatralo se da homunkul ima životinjsku, a ne ljudsku narav.

Piše: Boris Blažina

Komentari