Galeas – plutajuća tvrđava mletačke mornarice

U 16. stoljeću dolazi do značajnog razvoja brodova u Veneciji ponajviše zbog stalnog eksperimentiranja u gradnji koja nastaje kao posljedica novih rivala i novih mora. Pojavljuju se znatno veći brodovi nego u ranijim razdobljima, pa tako jedan zapovjednički brod može primiti više od 500 članova posade. Takvi veliki brodovi nastali su obično po uzoru na trgovačke brodove. Što je brod bio veći, često je i njegova razorna moć bila veća, ali s druge strane njegove manevarske sposobnosti, koje su jednako važne, bile su smanjene.

Jedan tip takvog broda je galeas. On se razvio od galije koja je dosezala 50 metara duljine i 7 metara širine s 26 para vesala. Galeas je mogao biti dug do 70 metara i širok do 16 metara s čak 38 pari vesala, ali je plovio i na snagu vjetra zbog jedara, koja su se pojavila u ranom novom vijeku. Imao je najčešće tri jarbola, pramčani kaštel i krmeni kaštel (prostori izdignuti nad palubom koji su služili za lakšu obranu te su u njima ujedno smještene razne kabine).

U usporedbi s galijama, galeasi su bili viši, veći i sporiji. Imali su topove na bokovima, a ne samo na pramcu, što ih je činilo fleksibilnijima i opasnijima u borbi. Vatrena moć svih topova na jednom od ovih brodova odgovarala je otprilike onoj pet običnih galija, a spomenuti kašteli davali su posadi znatnu prednost nad protivnicima jer ih je mogla gađati s viših položaja.

Upravo su galeasi bili tajno oružje kršćanskih snaga u velikoj pobjedi kod Lepanta 1571. protiv Osmanskog Carstva. U bitci ih je sudjelovalo šest, a zanimljivo je da ti brodovi nisu prvotno izrađeni kao ratni brodovi, nego su nastali preinakom velikih trgovačkih galija.

 


Piše: Filip Hren

Komentari