Dok Tesla ima zavojnicu, Farraday zakon elektromagnetske indukcije, Newton zakon gravitacije, Einstein teoriju relativnosti, a Volta naponski članak, po Faustu Vrančiću ne zove se još ništa. Zašto je u važne svjetske obljetnice 2015. UNESCO uvrstio 400. obljetnicu izdavanja Faustovog djela Novi strojevi?
Univerzalni čovjek bio je ideal humanizma. To je svestran čovjek koji se razvija i u prirodoslovnim i društveno-humanističkim znanostima, govori nekoliko stranih jezika, putuje i živi u kulturnim i znanstvenim središtima. Takav čovjek je ugledan član društva, obnaša visoke funkcije i za to je obilno nagrađen. Univerzalni čovjek istražujući pomiče granice jer je slobodna duha, kritičan i stavlja čovjeka u središte intelektualnog zanimanja. Humanizam je zatim uveo renesansu, doba naglog razvoja znanosti. Bogatstvo znanja antičkog razdoblja vraća se u velikom stilu. Znanstvenici počinju racionalno gledati na svijet i odbacuju Crkvene autoritete. Kao najkreativnije razdoblje povijesti, renesansa je potaknula nevjerojatno umjetničko i znanstveno stvaralaštvo. Premalo je reći da je Faust Vrančić bio dio te priče‒ on je dao velik doprinos europskoj znanosti i leksikografiji.
Dobri roditelji
Faust Vrančić rodio se u Šibeniku 1. siječnja 1551. u plemićkoj obitelji diplomata i književnika. Intelektualno okruženje Faustovog odrastanja bilo je vrlo poticajno. Osnovno obrazovanje stekao je u Šibeniku, a slobodno vrijeme provodio je u obiteljskom ljetnikovcu na otoku Prviću. Njegovi su roditelji primijetili da dijete ima potencijala te ga poslali na školovanje njegovom stricu Antunu Vrančiću, jednom od najutjecajnijih ljudi Europe. Živio je u Bratislavi, koja je nakon pada Budimpešte postala glavni ugarski grad. Faustovi roditelji zamolili su su Antuna da neobičnom dječaku omogući bolje obrazovanje kako “… ne bi ovdje od djetinjstva upijao ove divljačke običaje, nego da od malih nogu dobiva čistiju poduku i uči jezike”. Stric mu je financirao studij filozofije i prava u Padovi (1568.‒ 1572.) na najvišoj obrazovnoj instituciji u Mletačkoj Republici. Posebno su ga zanimale matematika, fizika i filozofija. Ono što ga je uvijek zanimalo i što će rezultirati veličanstvenim djelom pred kraj njegovog života jesu tehnička rješenja i praktična primjena. Osim studija, volio je Faust studentski život, pa ga je stric morao više puta koriti i opominjati zbog rastrošnosti, raskalašenosti i ljubavi prema glazbi. Stric u pismu upozovarava nećaka: “Početkom siječnja poslat ću potporu za obje obitelji, ali ne i za Tvoje hirove, jer si ponovno od Mađara postao Mađar: nije mi drago da se tako lakomisleno ponašaš!”
Humanistički genije
Nakon studija odlazi stricu u Bratislavu i posvećuje se znanosti. Zatim se zaputio u Rim i često posjećivao Veneciju, gdje je upoznao buduću suprugu Marietu Zar. Imali su sina, koji je umro kao dijete, i kćer Albu Rosu. Godine 1579. postao je upravitelj biskupskih dobara i čitavog grada Veszprema u Ugarskoj. Bio je to vrlo odgovoran i težak posao za 28-godišnjaka. Tada se posvetio proučavanju strojeva i traženju rješenja koja bi njegovim sugrađanima olakšala život. Iskustvo stečeno u Veszpremu pretočit će u djeloNovi strojevi.
Faust je očito bio vrlo uspješan u upravljanju kada da ga je rimsko-njemački car i hrvatsko-ugarski kralj Rudolf II. pozvao na dvor u Pragu da mu bude tajnik. Car Rudolf II. okupio je mnoge ugledne znanstvenike, graditelje i umjetnike, pa i one koji su protjerani iz svojih zemalja. Imao je nevjerojatno veliku zbirku umjetnina i predmeta iz čitavog svijeta. Ondje je upoznao slavnog danskog astronoma Tychoa de Brahea, njemačkog astronoma i matematičara Johannesa Keplera te velikog konstruktora mehanizama i strojeva Jacopa de Stradu, koji najviše utjecao na Faustov rad. Iz Praga je naglo otišao 1594. iz nepoznatih razloga. Te godine preminula je njegova supruga. Nakratko je otišao u Šibenik, pa se zaputio u Veneciju.
Protureformator & Habsburgovac
Osmanska vojska približava se Beču. Stoga je Vrančić bio potpuno vjeran Beču i papi te oštar protivnik reformacijskih pokreta i ustanaka protiv cara. U siječnju 1595. primljen je u Bratovštinu sv. Jeronima u Rimu, preko koje je bio u kontaktu s hrvatskim jezikoslovcima u Rimu i iste godine objavio je rječnik. Nazvao ga jeRječnik pet najuglednijih jezika. To je prvi tiskani rječnik za hrvatski i mađarski jezik. Faust je govorio sedam jezika, a u rječnik je uvrstiolatinski, talijanski, njemački, dalmatinski i ugarski. Car Rudolf II. imenovao je Fausta 1598. biskupom Csanada, ugarskog grada pod osmanskom vlasti. Faustovo biskupsko geslo glasilo je “Ex alto omnia” (lat. “S visina sve”). Faust je zaređen za svećenika tek dvije godine nakon toga. Rudolf II. je pokušavao vratiti Vrančića na dvor i uspio. Godine 1598. prihvatio je diplomatsku misiju te postao kraljevski tajnik za Transilvaniju i Ugarsku. Care Rudolf II. duševno je obolio i bio svrgnut s prijestolja. Vrančić je dao otkaz 1605. i otišao u Rim. Godine 1608. odrekao se biskupske časti i pristupio barnabitima (red sv. Pavla). Sad se napokon mogao u potpunosti posvetiti proučavanju konstrukcija. U Veneciji je 1608. objavio djelaLogikaoblikovana svojim vlastitim sredstvima i u Rimu 1610.Kršćanska etika.
Kruna Vrančićevog rada je djelo Novi strojevi (lat. Machinae novae). U njemu se nalaze inovativna rješenja zbog kojih ovo djelo spada u najvažnije tehničke knjige na početku 17. stoljeća u Europi. Dozvolu za tiskanje dobio je od francuskog kralja Luja XIII. i toskanskog vojvode Cosima II. de Medicija. Uspio je tiskatiNove strojeve krajem 1615. ili početkom 1616. u Veneciji. UNovim strojevima spominje se 57 pronalazaka na 49 bakropisa s komentarima na latinskom, njemačkom, talijanskom, španjolskom i francuskom jeziku. Prvi pretisakNovih strojeva objavljen je u Münchenu 1965., a hrvatski pretisak s prvim prijevodom objavljen je u Zagrebu tek 1993.
Značajna ostavština
Shrvan bolešću Faust je odlučio kraj života provesti na Prviću, ali nije stigao na otok gdje je proveo sretno djetinjstvo. Umro je u Veneciji 20. siječnja 1617. godine. U oporuci je naveo želju da se njegovo tijelo položi u franjevačku crkvu Svete Marije od Milosti u Prvić Luci. Ostavio je 52060 milanskih libri kćeri, bratu Kazimiru, te za mise i školovanje mladeži u Šibeniku u kršćanskoj vjeri, što je prilično velik iznos. Oporukom je odredio i da bude pokopan s nekoliko svojih djela. Želja mu je bila uslišena, ali je njegov grob u 19. stoljeću oskvrnut i kutija sa spisima uništena.
Vrančić je bio daleko ispred svojega vremena, a mnogi od njegovih izuma ostvareni su tek mnogo desetljeća poslije. Fausta Vrančića ponekad se naziva hrvatskim Leonardom (misleći na da Vincija), pri čemu se uspoređuje njihova genijalnost. Međutim, ta je usporedba površna jer se njihovo stvaralaštvo razlikuje u nekim bitnim stvarima. Dok je Leonardo bio više umjetnički nastrojen i njegovi prekrasni crteži prikazuju mnoge nefunkcionalne izume, Faustov je pristup čisto inženjerski i praktičan. Svaka njegova konstrukcija je moguća u stvarnosti. Druga važna razlika je u namjeni njihovih izuma. Leonardo je radio i na poboljšanju oružja, a naš Faust na rješenjima koji bi olakšali ljudima mukotrpni rad i prijevoz.
Usporedba s Goetheovim Faustom također je donekle ispravna. Vrančić je zaista posjedovao faustovsku glad za znanjem, poriv za istraživanjem te je bio renesansno svestran, ali se nije polakomio za božanskim moćima i prešao na mračnu stranu. Faust Vrančić svoje ogromno znanje nije zadržao za sebe nego ga je primijenio u plemenitoj namjeri da malom čovjeku olakša težak ovozemaljski život.
Piše: Marsela Alić
Više o Faustu Vrančiću pročitajte u 16. i 17. broju časopisa History.info. Plakat s najznačajnijim izumima Fausta Vrančića nalazi se u 16. broju časopisa.
